Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Čekajući nezavisnost- egzistencijalna drama Republike Srpske

Ovaj tekst je inspirisan jedinim strahom Milorada Dodika.

 

Željka: Budi se?

Mile: Samo još 5 minuta.

Željka: Budi se šefe?

Mile: Evo, evo, šta je bilo.

Željka: Možda smo prespavali trenutak?

Mile: Kakav trenutak?

Željka: Pa da proglasimo nezavisnost Republike Srpske.

Mile: Koliko sam spavao?

Željka: Ne znam, i ja sam se sad probudila.

Mile: E, jebi ga.

Željka: Ma vjerovatno ga nismo propustili šefe, čekamo ga vijekovima, ali kako da prepoznamo taj trenutak?

Mile: Ne mogu ti to opisati riječima, jednostavno veliki državnici znaju kada to dođe. To nije stvar razuma, to nije stvar analitike ili geopolitike. To je osjećaj, jednostavno znaš.

Željka: Znači, Radovan nije bio veliki državnik?

Mile: On je psihijatar.

Željka: Život je čekanje?

Mile: Ne, to je naša politika, život je, kada 50 puta pokupiš šljive za rakiju i nema te.

Željka: Ali mi stojimo dugo u mjestu i čekamo?

Mile: Naravno, tako ćemo nigdje otići, ni na istok, ni na zapad. Stojimo u mjestu, osluškujemo, čekamo, tihujemo.

Željka: To zna biti veoma teško.

Mile: Da, ako si u opoziciji, ali ako kontrolišeš izvršnu i zakonodavnu vlast, onda je sve lakše.

Željka: Ali drugi odoše, dok mi čekamo.

Mile: Neka idu, njihov put je put u egzistencijalno ništavilo globalizma. Mi smo davno odabrali carstvo nebesko.

Željka: Odoše i naši.

Mile: Ali idu i njihovi.

Željka: Da, odoše svi, dok mi čekamo.

Mile: Neki i dolaze, Turci, Bangladešanci, Afganistanci.

Željka: A šta ako to što čekamo nikada ne dođe?

Mile: Čekaćemo.

Željka: Koliko, već čekamo tolike godine, vrijeme prolazi.

Mile: Vrijeme svakako prolazi, ali mnogo sporije kada si na vlasti.

Željka: Možemo li nešto uraditi, da to čekanje malo skratimo?

Mile: Dajte mladima još po 100 KM.

Željka: Ali ovo postaje besmisleno.

Mile: Znam, ali zaljepi tu plakatu i nasmješi se, ne vole birači pesimizam.

Prilikom gostovanja na TV UNA Milorad Dodik je kazao:

 

"Imam jedan strah u politici, a to je da, kada se stvore uslovi za našu nezavisnost, da možda ne prespavam taj trenutak, da ga ne iskoristim. Zato ja stalno tragam, ja sam vječiti stražar na tom pitanju, stalno tragam po konstalaciji odnosa koji bi se možda poklopili u svijetu, Evropi, Americi, istog trenutka ja ću proglasiti nezavisnost ako se to desi".

 

Preuzeto sa: blogger.ba

Komentari
Twitter
Anketa

Da li podržavate odigravanje prijateljske utakmice fudbalskih reprezentacija Rusije i BiH?

Rezultati ankete
Blog