izvor:dw.de/Frontal
Plastenik od 600 kvadratnih metara dobili su besplatno na korištenje.
Bio je zapušten, zarastao u korov i utočište pasa lutalica. Uslijedilo
je čišćenje, priprema zemljišta, oranje. Ovi mladi Banjalučani, trenutno
raspolažu sa oko devet tona paprika. “Obrazovanje u ovoj zemlji ne
znači mnogo, diplome su jeftine. Tako da se vraćamo proizvodnji hrane
koja je osnova za život”, kaže Aleksandar Perendić, inače veb dizajner.
Posla oko povrća uvijek ima, a radni dan traje od šest do devet sati
ujutro, i nekoliko sati predveče, kad zahladi. Plastenik su pregradili
na dva dijela. Osnovna kultura je paprika. U manjem dijelu od stotinu
kvadrata raste desetak vrsta začinskog bilja, paradajz, tikvice…
“Veoma smo zadovoljni rodom, nismo očekivali ni približno ovoliko. Imamo
sad problem jer smo neprofitna organizacija i nismo fiskalizovali ovu
djelatnost. Legalno ne možemo prodati svoj proizvod, a ima ga toliko da
ga ne možemo pojesti. Dosta podijelimo u humanitarne svrhe. Izvučemo
nešto novca tako što volonteri uzmu povrća kad je berba pa prodaju u
komšiluku.”
Udruženje Bez granica
Mladi poljoprivrednici registrovali su udruženje građana „Bez granica“, a
na istoimenoj internet stranici postavljaju korisne savjete o tome kako
gajiti povrće bez hemikalija. Ističu da nije lako, imali su problema s
biljnim vašima i bakteriozom ali nisu popustili. „Oni koji sebe zovu
organskim proizvođačima hrane, ovdje u okolini Banjaluke, savjetovali su
nam da uzmemo hemiju. Rekli su nam da paprikama u protivnom nema spasa,
i da na kraju krajeva niko neće saznati“, otkriva Aleksandar.
Umjesto „hemije“, vrijedni omladinci skupljali su bubamare gdje god su
stigli, donosili ih u plastenik dok se nisu namnožile u dovoljnoj mjeri
da regulišu populaciju.
„Naša vizija je da imamo toliki kapacitet proizvodnje da možemo zdravim i prirodnim povrćem napuniti tržnicu u Banjaluci“.
Naredni korak je da ideju prošire na cijelu BiH. Udruženja koja se bave
sličnim aktivnostima, kako kažu, imaju mogućnost da apliciraju i dobiju
novac iz stranih fondova. Nadaju se da će na taj način obezbijediti
sredstva, jer lokalna zajednica nije prepoznala to što rade.
Bez odgovora gradskih vlasti
Pisali su banjalučkom gradonačelniku, smatraju da bi ih trebao saslušati
i razmotriti njihove prijedloge, jer su uvjereni da se od ovog
plastenika može mnogo toga napraviti, prvenstveno stvoriti nova radna
mjesta. „Pozvali smo gradske vlasti da nas podrže, da iduće godine ovo
proširimo i zaposlimo 20-ak ljudi. Nismo dobili odgovor“, priča
Aleksandar.
Kako bi štedili novac, kojeg svakako nemaju jer je većina nezaposlena,
problem navodnjavanja su riješili bez gradskog vodovoda, ističe
Aleksandar i dodaje: „Cijev smo proveli ispod zemlje, imamo ovaj mali
mehanizam i crpimo vodu direktno iz Vrbasa, što nam je velika ušteda s
obzirom na svakodnevno zalivanje“.
Prema njegovim riječima, u plastenik ipak treba uložiti određen novac. Oni su imali sreću da ga dobiju na korištenje.
