Baader-Meinhof je fenomen u kome se naiđe na neku nejasnu informaciju – često nepoznatu riječ ili ime – i ubrzo se opet susreće s istom temom, više puta. Prikladna fraza za taj fenomen bi bila "To je tako čudno, upravo sam čuo o tome juče".
Čini se da je većina ljudi doživjela taj fenomen barem nekoliko puta u životu, i mnogi ljudi se susreću s takvom regularnošću da je očekuju nakon uvođenja novih informacija. Ali koji je uzrok? Ima li nekih skrivenih značenja iza Baader-Meinhof-a?
Ovaj fenomen ima neku sličnost sa sinhronitetom, što predstavlja iskustvo veoma značajne koincidencije, kao što je imati nekoga ko će vas pozvati telefonom dok razmišljate o njemu. Oba fenomena izazivaju osjećaj blagog iznenađenja i prouzrokuju da se razmišlja o izgledima takvog presjeka.
Uprkos kritikama nauke da svijet tako složen kao što je naš, poziva na česte slučajnosti, intuicija nam govori da je takvo objašnjenje neadekvatno. Intuicija nam govori da Baader-Meinhof pogađa sa tačnošću i prečesto da bi se tako lako objasnila. Ali tokom vijekova, nauka nam je rekla da je sama intuicija veoma manjkava, a i da joj se ne može slijepo vjerovati.
Razlog za to je predrasuda našeg mozga prema obrascima. Naš mozak je fantastičan motor za prepoznavanje uzoraka, karakteristika koja je vrlo korisna za učenje, ali uzrokuje da mozak daje preveliku važnost nezanimljivim događajima. S obzirom na to koliko je riječi, imena i ideja kojima je osoba izložena u jednom danu, ne iznenađuje da se ponekad opet susrećemo sa istim informacijama u kratkom vremenu. Kada se desi to povremeno presijecanje, mozak promoviše informaciju zato što ta dva slučaja čine početke sekvence. Nagradni centar mozga nas zapravo stimuliše da uspješno otkrijemo obrasce, pa stoga i njihovu vrijednost.
Ukratko, obrasci formiraju naviku. Ono što ne primećujemo su stotine ili hiljade informacija koje se ne ponavljaju, jer se ne slažu sa zanimljivim obrascem. Ova tendencija da se ignorišu “nezanimljivi” podaci je primjer selektivne pažnje.
U stvarnosti, ljudi su skloni da grubo podcjenjuju vjerovatnost podudaranja događaja. Ima toliko stvari koje se stalno dešavaju u našem okruženju da slučajnosti nisu tako rijetke kao što se čini, u stvari se dešavaju često. Jednostavno ih ne primjećujemo većinu vremena, zato što je naša pažnja često drugdje tokom jednog ili oba događaja.
Ali kada čujemo neku riječ ili ime koje smo upravo saznali prethodnog dana, često se osjeća više od puke slučajnosti. To je zbog toga što je Baader-Meinhof pojačan efekt nedavnosti kognitivnom predrasudom, koja povećava zapažanja. Ovo povećava šanse da budemo svjesniji subjekta kada ga ponovo vidimo u bliskoj budućnosti.
Međutim, jasno je da je Baader-Meinhof još jedna šarmantna fantazija čija se magija razvodnjava naukom o blatu i njegovoj zlokobnoj kohorti: činjenicama. Ali ako nikada ranije niste čuli za ovaj fenomen, budite sigurni da ćete ga pratiti u narednih nekoliko dana… stimulacija mozga je dobra.
Izvor: damninteresting.com
