Nataša je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Banjaluci, smjer grafika u klasi profesora Nenada Zeljića. Do sada je učestvovala na brojnim umjetničkim kolonijama, a njen rad Banjalučani trenutno mogu da vide kroz izložbu radova “Tišina” u caffe galeriji Manja.
Njene slike prikazuju čovjeka koji odstupa od modela Stvoritelja, čovjeka koji u statičnoj pozi nijemo posmatra svoje gledaoce.
Odakle zapravo
potiče tvoja inspiracija?
Moja inspiracija potiče od ljudskih lica i figura.
Takođe volim i vintage fotografije, tkanine i odijela. Na osnovu tih
sitnica, nastaju moje slike.
Koliko koristiš nove
tehnologije u svojim radovima?
Ne dovoljno. I dalje sam na principu ‘stare škole’. Sve
ručno crtam, oslikavam, šijem, kolažiram. Voljela bih da se u
budućnosti malo više fokusiram na fotošop.
Da li si se ugledala
na druge umjetnike, ili preferiraš neki svoj individualni stil?
Za vrijeme školovanja na
Akademiji bila sam veliki poklonik svojih koleginica sa starijih
godina, tačnije Ružice Panić i Nataše Konjević. Onda se u sve to umiješao
Gustav Klimt i, omiljeni mi slikar, Amadeo Modiljani. Iz svega toga rodio se
stil koji sada njegujem i koji sam prigrlila kao svoj individualni
izričaj.
Imala si i nekoliko
samostalnih izložbi, smatraš li da mladi umjetnici imaju dovoljnu podršku
institucija i civilnih društava u RS?
Zavisi od pojedinaca koji drže te institucije i njihove spremnosti da se okrenu
mlađim umjetnicima. Ovdje prvenstveno mislim na galerije ”Đura
Jakšić”, ”UDAS” i cafe galeriju ”Manja”, koje su meni velikodušno
otvorile vrata.
Činjenica je da se za
kulturu ne izdvaja dovoljno novca, da li vjeruješ da je neophodno da se
prepoznaju prave vrijednosti kulture i umjetničkog izražavanja?
Naravno da je neophodno. Kultura je neophodna. Zaista je
nužno da ona bude dio čovjekovog života, rasta, razvoja
i sazrijevanja. To poredim sa vazduhom koji dišemo. Bez toga ne može.
Kultura zapravo služi
da čovjeku otvori vidike, da li je moguće da političari ne ulažu u kulturu jer
im nije u cilju da ljudi dožive neki veći nivo svijesti?
Odlično ste to rekli – Kultura služi da čovjeku otvori vidike! I to
je apsolutna istina. Pitanje je da li je političarima u cilju da narodne mase
otvaraju svoje vidike? Neznanje je blagoslov. To je mantra kojom se oni vode.
Koliko je izvodivo biti
umjetnik na ovim prostorima?
Teško je biti umjetnik na ovim prostorima jer
je ovdje kultura prikopčana na aparate za vještačko disanje. Da
je situacija drugačija, da smo ozbiljna država kojoj je stalo do kulture i
do prosvjećenja njenih građana, ovo mjesto bi bilo idealno
za život. I umjetnik bi mogao da živi od prodaje svojh radova bez
traženja posla za koji apsolutno nije stručan.
Nakon faksa, koje su mogućnosti za umjetnike? Čini mi se da
većina završava na mjestu profesora, međutim grafički dizajn sigurno otvara i
druge mogućnosti.
Trenutno, mogućnosti nakon faksa su upis na master studije,
tj. ako vam to finansijske mogućnosti dozvoljavaju, ili prijava na
biro. Rijetko ko ima tu sreću ili šta već za prijem na mjesto profesora.
Istina da, grafički dizajn otvara mnoge druge mogućnosti, ali mi smo ipak jedno
malo, malo tržište gdje se poslovi prvo nude rodbini i porodici, pa
šta ostane. A onda slijedi trka k'o prvi njegova djevojka. To i
jesu glavni razlozi zašto mladi odlučuju da traže sreću preko brda,
tamo daleko.
autor: Maja Garača
