Niko ne želi da prihvati odgovornost za ono što se desilo 90-tih godina na području bivše Jugoslavije i niko ne razmišlja kakvo društvo ostavljamo mladim ljudima.
Danas, kako zahvaljući tekovinama prošloga rata uglavnom živimo u etnički čistim sredinama i uopšte se vrlo slabo krećemo u „neprijateljskim sredinama“ mladi ljudi nemaju priliku ponovo upoznati druge narode i vjere sa kojima dijelimo teritoriju, kao i ni iz država iz regiona, pa samim tim ni potrebu saslušati, ili, ne daj Bože razumjeti njihovu priču i razmišljanje, i samim tim su potpuno odrješena krila za uzdizanje naših kolektivnih predrasuda i strahova.
Iako su svima dostupne društvene mreže na kojima možemo da se povežemo sa različitim ljudima i koji dolaze iz drugih zemalja, mi i dalje ostajemo u okviru „nacionalnih torova“.
Upravo zbog tih kolektivnih predrasuda i strahova iz prošlosti, treba napraviti sistemski pristup, kroz formalno obrazovanje po ugledu na zemlje gubitnice iz Drugog svjetskog rata, kroz koji će mladi ljudi učiti o ratovima na području bivše Jugoslavije, razumijevanju sukoba, komunikaciji, mirnom rješavanju konflikata i sličnim temama, gdje će otvoreno i bez griženje savjesti govoriti o tome. Takav sistemski pristup je neophodan ukoliko želimo stvoriti društveni okvir koji će onemogućiti ponovno ponavljanje istorijskih grešaka.
Autor: Mirjana Trifković
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti:
Kako je propao rock, kako smo zavoljeli turbo folk
Srebren, a pozlaćen, grad rock & roll-a
Dobro jutro, Republiko Srpska!
