Kako predsjednik kaže tako, naravno, i bude, te se u julu 2015. godine NSRS sastala i izglasala još jednu istorijsku odluku – idemo na referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH! Konačno da se srpski narod oslobodi tog jarma, neprijatelja koji po principu „kadija te tuži, kadija ti sudi“ radi isključivo protiv Srba i Srpske, te nemani koju je, gle čuda, stvorio taj isti predsjednik Srpske, odnosno poslanici njegovog SNSD u Parlamentu BiH. No, nebitno, bili su mladi i naivni, kako to voli predsjednik reći. 

Ali avaj! Nakon izglasavanja, odluka je smještena u neku od ladica i zaspala mirnim referendumskim snom, bez objavljivanja u Službenom glasniku Republike Srpske. Još tada, u ljeto 2015. godine tadašnji šef kluba poslanika PDP-a u NSRS, a sadašnji predsjednik te partije, Branislav Borenović, predviđao je da Odluka o raspisivanju referenduma može biti još jedna prilika za Dodikove političke trgovine, te da je vrlo moguće da do referenduma neće ni doći. Nego, ko bi tad slušao šta priča jedan poslanik iz opozicione, „izdajničke“ sorte. Ta nismo li mi prerasli to da smo nebeski narod, nego smo postali referendumski narod, što je slušajući vlast, stepenica više. Kakvi Katalonci, Škoti i ostali referendumski narodi u pokušaju.

I tako, Odluka o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH spavala je u nekoj od ladica, tek ponekad se iz sna trgnuvši, kada je predsjednik uzgred spomene dodatno zbunjujući narod koji je počeo da se gubi konce o kojem se referendumu radi, koju to patriotsku dužnost trebamo ispuniti, je li onu o nezavisnosti, možda ponovo onu poredizbornu o Danu Republike, koja je de facto stavljena van snage izglasavanjem novog Zakona o Danu Republike Srpske, ni mjesec dana nakon što smo spiskali 1.42 miliona KM za održavanje referenduma. Ali, svrha je ispunjena, izbori su bili jedino mjerilo. 

I, nakon više od dvije godine, u septembru 2017., rečeno je – dosta je bilo spavanja, vrijeme je da se prerove ladice i probudi ta lijena i učmala Odluka o raspisivanju referenduma. Ali, gle čuda! ne da se raspiše referendum, nego da se Odluka stavi van snage. Predsjednik Srpske je, skrivajući se iza opozicije koja ga baš i ne sluša (kao da je to njena uloga), 19. septembra 2017., izjavio: "Ako se ovih dana i objavi ta Odluka u Službenom glasniku, SNSD će ući u parlament i izglasati suspenziju“. Tek tako! Nesrećni mali referendume o Sudu i Tužilaštvu BiH, doživio si i ti sudbinu da kadija te tuži, kadija ti sudi. 

Odluka o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilštvu BiH ipak je dan kasnije ugledala svjetlo dana u Službenom glasniku RS. Bez obzira na to, saziva se posebna sjednica NSRS, zakazana za 6.11.2017., sa dvije tačke dnevnog reda: 

1. Prijedlog odluke o stavljanju van snage Odluke o raspisivanju republičkog referenduma, broj: 02/1 – 021 – 882/15 od 15. jula 2015. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 86/17) – prijedlog narodnih poslanika;

2. Prijedlog odluke o stavljanju van snage Odluke o izboru članova u Komisiju za sprovođenje referenduma, broj: 02/1 – 021 – 1109/15 od 23. septembra 2015. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 88/17) – prijedlog narodnih poslanika.

Tog dana u visoki dom Narodne skupštine Republike Srpske stigli su poslanici, članovi Vlade na čelu sa premijerkom, i na traženje opozicije i Njegova Nedodirljivost, Predsjednik (skoro) svih građana Republike Srpske, gospodin Milorad Dodik. 

I počela je sjednica koja nam je još jednom dokazala da uvijek može niže, prljavije, bahatije, uz potpuno odsustvo ljudskog dostojanstva. 

„Hoćeš da ti smijenim ženu?!“, vikao je iza govornice visokog doma NSRS predsjednik, obraćajući se narodnom poslaniku Staniću (SDS). 

U obraćanju istom poslaniku predsjednik svih građana ispričao je krajnje rasističku i diskriminatorsku, a za njega poučnu priču koju mu je njegov deda pričao da „sa Ciganima treba ciganski, sa gospodom gospodski“. 

Bavio se predsjednik i modnim pitanjima, kravatom i ljepotom poslanika Brčkala (PDP). Pričalo se i o sportu, jer je predsjednik bio uspješan košarkaš dok je „periferni luzer, kojem će on udijeliti kada padne tamo gdje zaslužuje“, poslanik Šukalo (PDP) šutao krpenjaču. 

Društvene mreže su se usijale. Posebno Twitter, koji važi za mrežu na kojoj obitava malo pametniji i obrazovaniji sloj društva. Namagarčio ih je baja, razmontirao, uništio, vikao je po tastaturi taj, na društvenim mrežama, viši sloj društva. „Neutralni“, „politički neopredijeljeni“ su uživali u očiglednoj retoričkoj manipulaciju, spinovima, bahaćenju prvog čovjeka Republike nam. I pokazali na kojem smo društvenom nivou. Pitam se, postoji li jedan pristojan čovjek koji se nije stidio?

Pokazao je predsjednik i zavidno poznavanje dešavanja na društvenim mrežama, posebno nalozima PDP-a, što se dalo primjetiti u obraćanjima Borenoviću, ali i kada je pominjao ljude koji nisu u sali, nisu političari, a u kontekstvu izdajnika koji ruše Srpsku. 

Ni opozicija nije ostajala dužna, te su dobacivali, galamili, iznosili ponekad i neprimjerne kvalifikacije, te smo se mogli, sudeći po onome kako su nazivali jedni druge, zapitati pratimo li Životinjsku farmu ili sjednicu NSRS. 

Sudeći po predsjednikovim riječima, skoro svaki poslanik opozicije se sastajao s njim tražeći neku uslugu ili novac. Bez dokaza pokušavao je tako klevetati i blatiti te narodne tribune. Međutim, može li predsjednik javnosti pružiti bilo kakav dokaz da su se ti i takvi susreti uopšte desili? I može li bilo ko, da sad ne nabrajam pojedinačno, naći bilo kakvu mrlju u biografijama lidera opozicionih stranaka? Afere, nezakonito stečeno imovinu ili nešto još gore? Može li?

Lider PDP-a, Branislav Borenović, u pokušaju da diskusiju vrati na tačku dnevnog reda, konkretno je pitao predsjednika da li namjerava poštovati Odluku NSRS o raspisivanju referenduma. Dobio je odgovor o prosječnoj plati, BDP-u, uspjesima ove vlasti, uz salve uvreda i pokušaja nipodaštavanja lika i djela Borenovića. 

Nakon nekog vremena, Borenovićevo obraćanje nastavio je da prati Vukota Govedarica, lider SDS-a. Staloženo, mirno, argumentovano, bez ijedne uvredljive riječi, Govedarica je tražio da se rasprava vrati u okvire pitanja o referendumu. Bez ijednog argumenta i odgovora Nedodirljivi Baja je počeo da se gubi. Kukavički se skrivajući iza opozicije, nastavio je da traži jedinstvo po pitanju, vrag bi ga znao, suspenzije ili održavanja referenduma. Čas jednog, čas drugog. Kao da mu je jedinstvo sa opozicijom bilo potrebno dok su izglasavali mnoge druge (pogubne) odluke. 

Svako predsjednikovo izlaganje pratila je premijerka, žena koja ima nevjerovatnu sposobnost da koristeći ogromnu količinu riječi kaže toliko ničega. Žena iz čijih se usta, dok se klati za govornicom, nervozno gestikulirajući, čuje samo „blablablabla“ ili, narodski rečeno „tararara, tararara“. 

Lijeva strana skupštinske sale uglavnom je bila nijema, uz povremeno kikotanje na predsjedničke „duhovite“ opaske. I tako dokazujući da najbitnije odluke po živote građana donosi skupina profesionalnih podizača ruku, glasača u skupštini po naređenju, poltrona i poslušnika. Blagi nama!

Zasjedanje 24. posebne sjednice NSRS potrajalo je do ranih jutarnjih časova, kada je izglasano stavljanje van snage Odluke o raspisivanju republičkog referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH. Tako je dana 07.11. ljeta Gospodnjeg 2017. nakon duge i teške bolesti, kratkog dvogodišnjeg života u nekoj ladici u mukama preminuo naš Referendum. Pokoj mu duši, Bog da mu prosti i pomiluje. 

Na ovoj sjednici poraženo je politikanstvo vladajuće kaste, ali osim referenduma, još jednom je umrlo dostojanstvo, pravna sigurnost, pristojnost, mogućnost napretka. Umro je i bar dio želje za ostankom ovdje u bilo kojem pristojnom čovjeku, ovdje, u državi koja prijeti da postane zemlja idiota. I umiraće i dalje, sve dok nam život kroje ovi i ovakvi, bahati diktatori bez trunke odgovornosti za sadašnjost, a pogotovo budućnost Republike Srpske. 

Autor: Anja Petrović

#FrontalBlogChallenge

Povezane vijesti:

Laži, laži, laži me, ti me lažeš najbolje

#FrontalBlogChallenge Tweets