Frontal Blog Challenge

Gdje je ženi mjesto?

„Cijeli život muž me je tukao, krenulo je prvo sa šamarima, a kasnije se to pretvorilo u udaranje šakama, drvetom i svim onim što bi mu palo pod ruku... Šamarao me, udarao čekićem po glavi, davio... Nožem ubio suprugu, djete i sebe zbog teške besparice“ – samo su neki od naslova koje svakodnevno čitamo.

Prema dostupnim podacima nevladinih organizacija u BiH, svaka peta žena u našoj zemlji trpi neki vid nasilja, što ukazuje da je nasilje u porodici i dalje u porastu. Nasilje nad ženama predstavlja bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku i seksualnu patnju ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje takvim djelima koja ozbiljno sputava članove porodice da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti polova. Nasilnik može biti član porodice, kao i bilo koji poznati ili nepoznati muškarac.

Postavlja se pitanje šta se to dešava, koji su to okidači, gdje su institucije i mi sami zakazali i ostavili ih na milost i nemilost nasilnicima? Da li i same žrtve u porodici ćute i ne prijavljuju slučajeve zlostavljanja što zbog straha, zato što je „sramota“, šta će ljudi reći ili možda zato što smatra da je sama „izazvala“? 

Robovanje predrasudama

Kažu da je porodica osnovna ćelija svakog društva.  U šta se to onda pretvaraju naše porodice, da li to djeci dajemo primjer da je bilo koji vid zlostavljanja normalno ponašanje, ako prisustvuju zlostavljanju svojih majki ili najbližih članova porodice, a često su i sami žrtve? 

Samo nasilje nad ženama može se povezati sa tradicijom koje naše društvo neumorno gaji i veoma teško se prihvataju nove vrijednosti i ideje, jer smo navikli da živimo po nekim nepisanim pravilima, po kojima je žena inferiorna u odnosu na muškarca i treba da zna „gdje joj je mjesto“. Što bi značilo da je uloga žene da kuva, čisti i sprema i svaka greška, propust može da dovede do katastrofalnih fizičkih i psihičkih povreda. Takođe, kao uzroci se javljaju slaba materijalna situacija i posljedice ratnih sukoba, kao i neefikasnost pravosudnog sistema.

Žene žrtve nasilja se teško odlučuju da prijave nasilnika, iz različitih razloga: zato što je sama, zato što joj niko ne vjeruje, zato što drugi smatraju da je kriva, zato što ima strah od nasilnika, zato što zakonske procedure predugo traju, zato što ima djecu, zato što nema gdje da ode, zato što nema prihode, zato što se nada da će se stvari promijeniti i biti bolje...

Bitno je znati

U Bosni i Hercegovini postoji devet sigurnih kuća sa 173 raspoloživa mjesta. Na području Federacije BiH ima šest sigurnih kuća sa 126 raspoloživih mjesta, a u Republici Srpskoj postoje tri sigurne kuće sa 47 raspoloživih smještajnih kapaciteta. Ali nisu nam dovoljne samo sigurne kuće, potrebno je da pravosudni sistem uradi svoj dio posla, kao i raditi na razbijanju stigme da nasilje u porodici nije porodična stvar i da ne treba da ostane među četiri zida. 

Bitno je znati da se nasilje može desiti svakoj ženi, bez obzira na materijalnu situaciju, obrazovanje, nacionalnost. Bitno je znati da nasilje nije posljedica ženinog ponašanja, nego sistema u kome muškarci imaju moć, a nasilje nad ženama je način da oni u moć održe. Bitno je znati da nisu same, da će imati ko da je podrži, da vjeruju u nju, da joj pruži podršku i zaštitu. 

 

Autor: Mirjana Trifković

 

#FrontalBlogChallenge

 

Povezan vijesti: 

Nove (de)generacije

 

 
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog