Šta je to što politiku čini prljavom i nemoralnom? Da li su političari u osnovi dobri ljudi ali ih politika iskvari? Ili je politika ipak samo teren koji ljudima daje prostor da treniraju svoje prljave sportove? Da biste dobili odgovore na ova pitanja dovoljno je da pogledate bh. političare i uporedite njihove izjave, postupke, odnos prema podređenima, privatni život, imovinu i sl. prije i nakon što su dobili moć tj. preuzeli vlast.
Abraham Lincoln je izjavio da gotovo svi ljudi mogu izdržati nedaće, ali ako želite testirati njihov karakter, onda im dajte moć. Ova izjava od prije dva vijeka vrijedi u nepromjenjenom obliku i danas. Moć nam daje mnoga prava i privilegije ali sa sobom nosi i veliku odgovornost. Međutim, večina se fokusira na ovo prvo, a ostanu potpuno slijepi i gluhi na odgovornost koja ide uz to. Što je veća moć kojom upravljamo to su veće i privilegije, ali i odgovornost.
Dok ne dobiju moć i ne preuzmu vlast svi oni se kunu u poštenje i angažman isključivo u interesu građana. Ponavaljaju da su oni drugačiji i da oni ni mrava ne bi zgazili, ni marke za sebe uzeli. Nakon dobijanja neke funkcije koja sa sobom nosi, pa i najmanju moć odlučivanja, ne prođe dugo dok se naviknu na sve ono što dolazi uz to: privilegije, klimoglavce, imunitet, VIP tretman, najbolja mjesta kako na prijemima i konferencijama, tako i u kafanama, osmjesi na licima ljudi prilikom susreta, beskrajni komplimenti što izgledu, što intelektu, bespogovorno slaganje i oduševljenje svakom idejom i prijedlogom, ponude za besplatne usluge i robe, uzdasi mlađahnih asistenata itd.
Ko bi se uz sve te pogodnosti i ljepote želio baviti obespravljenim narodima, problemima „običnih“ građana, niskim platama radnika, malim penzijama, problemima invalida. neimaštinom, nezaposlenošću i finansijskom bijedom. Pri tome i ne shvataju u kakvu moralnu bijedu su sami upali. Rijetki se uspjevaju oduprijeti blagodetima moći i na racionalan način koristiti pogodnosti vodeći računa o odgovornosti koju su preuzeli. Najveći problem za njih nastane kada povjeruju riječima svojih ulizica da su najljepši, najpametniji i nezamjenjivi.
Zaboravljaju moćnici da ničija nije do zore gorila, pa se šokiraju kada sa gubitkom moći izgube i sve ostalo. Nerijetko ostanu bez prijatelja, a i porodice koju su u zanosu moći zamijenili ljubavnicima i lažnim prijateljima. Čude se što više niko nema lijepu riječ za njih, što ih niko ne poziva na prijeme, na druženja, što im se više niko ne divi, što se moraju družiti s ljudima koje su do jučer s visine gledali i bez razmišljanja odbijali da im pruže pomoć, što ih svi izbjegavaju i spuštaju pogleda da ih ne bi morali pozdraviti. Ni sav novac ni imovina koju su stekli zloupotrebljavajući dodjeljenu moć ne može im pomoći da se dobro osjećaju.
Dovoljno je da pogledate bh. moćnike i da se sjetite šta su radili, pričali i obećavali dok nisu došli na vlast, šta su radili kada su dobili moć, a šta nakon što im je moć oduzeta. Pogledajte s koliko ljudi su okruženi, gdje se kreću, kako se odnose prema podređenima i „običnim“ građanima, šta drugi pričaju o njima, kakva auta voze, ko im plaća večere, kakve ljubavnice/ke imaju i kako izgledaju.
Autor: Ivana Marić
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti:
Vidi mu glave kao zagarantovano proročanstvo
