Iako njihove starije kolege političari svakodnevno svojim postupcima izazivaju negodovanje i gnjev naroda, nikada se nije desilo da gostovanje mladih političara izazove toliko negativnih komentara. A u svemu je, nažalost, ubjedljivo prednjačila gospođica Vulić, odbornica SNSD-a u Doboju i već neko vrijeme veoma medijski eksponiran član SNSD-a.

Komentari su pljuštali sa svih strana, ali ja bih se osvrnula na jednu izjavu dotične odbornice sa kojom se, vjerovali ili ne, slažem: „Navešću primjer svog kolege, jako lijepo situiranog – i on i supruga rade – ali su odlučili da idu u Dubai. Na moje pitanje zašto idete, šta vam ovdje fali, rekli su: 'Pa kao, TAMO NAM JE LJEPŠA KLIMA'“.

U potpunosti razumijem tog anonimnog kolegu Sanje Vulić. Jer ni ja ne želim da živim u zemlji u kojoj je ovakva klima.

Klima u kojoj:

- Svako sebi daje za pravo da naziva onoga ko drugačije misli od vlastodržaca najgnusnijim epitetima, u čemu prednjači onaj „izdajnik“, te „Bakirovi Srbi“, „halal Srbi“ i sl.

- Klima u kojoj je mračnim umovima koji sjede u foteljama naših institucija dozvoljeno da, nažalost vrlo promišljeno, stavljaju takvima metu na leđa.

- Klima u kojoj je sasvim normalno da policija onemogući NARODNIM  poslanicima da učestvuju u radu NARODNE SKUPŠTINE i gdje se zatim zakoni donose kao na pokretnoj traci.

-  Klima u kojoj je svako novo zaduženje predstavljeno kao veliki uspjeh, a nameti građanima poput akciza se izglasavaju brutalnim kršenjem procedura, normi, zakona i propisa, sve zarad zajedničkog interesa i ad hoc akcizne ljubavi zbog koje ne preza ni pred čim.

- Klima u kojoj studenti nisu studenti, nego poslušnici organizovani u grupe koje vedre i oblače, usput po svom nahođenju, odnosno naredbi, smijenjiujući rektora.

- Klima u kojoj je normalno da glavni revizor podnosi ostavku nakon sastanka sa predsjednikom Republike kome se njegov izvještaj ne sviđa. Previše podsjeća na kultni film „Kum“ i čuvenu „Dao sam mu ponudu koju ne može odbiti“.

- Klima u kojoj je kao veliki diplomatski uspjeh predstavljen selfi premijerke u masi koja prati inauguraciju predsjednika SAD, a taj turistički pohod su platili građani Republike Srpske. Dok se kao zavjera neprijatelja predstavljuaju sankcije predsjedniku Srpske tih istih SAD.

- Klima u kojoj je opet sasvim normalno otvoriti političku berzu, trgovati mandatima za novac, zaposlenja, tendere, usluge, a da to postane čak i opravdano i pohvalno, jer to su ti „pragmatični političari“.

- Klima u kojoj se etnocid - jer kako drugačije nazvati nekontrolisani odlazak stanovništa - opravdava sa: „Pa šta, odlaze i iz Njemačke i Slovenije“. Pa šta!?

- Klima u kojoj je postalo normalno da glavni grad države mjesecima nema vode, a administrativni centar Republike Srpske nema grijanje, a da niko čak i ne protestuje protiv toga, uz izgovore: „Izdrž'o je Mujo i gore. Samo nek' ne puca“.

- Klima u kojoj se za dva dana zaboravi momenat kad bez imalo srama ministar u Vladi opravdava novi luksuzni automobil jer je to statusni simbol, dok svi treba da zatvaramo oči pred penzionerima koji kopaju po kontejnerima.

- Klima u kojoj prihvatamo da dajemo milione KM za neka predstavništva Republike Srpske po svijetu koja se, kako objašnjavaju iz Vlade, mogu naći samo na internetu.

- Klima u kojoj se samo postavljanje pitanja „Zašto se neka pjevaljka, sumnjivog morala i prošlosti, na privatne tezge vozi helikopterom o trošku građana Republike Srpske?“ dovodi u pitanje.

- Klima u kojoj Dan Republike nije razlog za proslavu svih građana, nego povod za politička prepucavanja i „one man show“, te klima zahvaljujući kojoj nakon takvih dešavanja umjesto radosti i ponosa mnogima dan poslije ostane samo osjećaj gorčine, poniženja i tuge.

- Klima u kojoj kada postaviš pitanje (ne)zavisnosti Javnog servisa dobiješ odgovor da je isti u „vlasništvu“ stranke na vlasti i da je to sasvim normalno. Pa je i izgovor da je i privatni (privatni!) medij naklonjen jednoj strani, što dalje znači da to opravdava i Predsjednika svih građana da novinare tog medija vrijeđa na najniži mogući način. I da mu aplaudiraju. I da sve to bude, opet, normalno.

- Klima koja je napravila društvo koje, na pomen toga da nam treba viši stepen demokratije, pravde, jednakosti, nudi podsmjeh i odgovore: „Eh, puno tražiš. Nismo mi za toga“.

- Klima u kojoj je naš pošteni, ponosni, dobri čovjek, zaboravio na svoja prava, u kojoj mu iz dana u dan ispiraju mozak, manipulišu na najogavnije načine da svako zlo, svaku nepravdu i moralni sunovrat društva sve više počinje da prihvata kao nešto sasvim normalno.

- Klima u kojoj je glavna legitimacija – članska karta SNSD-a.

- Klima u kojoj su kriminalci humanitarci, a neistomišljenici izdajnici.

- Klima u kojoj profesori plagijatori predaju studentima plagijatorima i softver za sve kaže da je originalno.

- Klima u kojoj djecu liječimo humanitarnim brojevima, a nečiju pohlepu plaćamo akcizama, višim cijenama struje i životnih namirnica.

- Klima u kojoj te ratni profiter kritikuje, jer ne radiš.

- Klima u kojoj su oni koji uništavaju Srpsku i oni koji se protiv takvih bore, pokušavaju svesti u istu ravan.

- Klima u kojoj je prihvatljivo da najveću političku organizaciju javno predstavlja nevaspitana, nekulturna i bahata osoba poput Sanje Vulić.

Zaista, to nije lijepa klima.

Punih 12 godina sam u političkim krugovima i svjesna sam da je to zanat i specifična sfera u kojoj ako želiš da opstaneš, skoro pa svakodnevno moraš da stoički istrpiš udarce. Ako želiš da ostaneš svoj, da zadržiš neke moralne principe i ideale (znam, znam, klima je takva da na pominjanje morala i ideala u politici mnogi se smiju) moraš svaki dan da se preispituješ.

Pa se često zapitaš - isplati li se sve to.

Ali ono što me u tom svijetu zadržalo jesu ljudi. Pametni, obrazovani, vrijedni, časni mladi ljudi iz PDP, SNSD, SDS, NDP, SDP, SDA, HDZ (i jednog i drugog), itd. Oni o kojima se ne priča toliko, ali oni postoje, i tužno je da se ti i takvi mladi ljudi u politici posmatraju kroz sliku pomenute gospođice.

I onog dana kada oni, kao što sam rekla - pametni, obrazovani, vrijedni, časni ljudi budu slika naše političke scene, tada će i klima kod nas biti bar približna onoj u Njemačkoj ili Dubaiju. Zapitajmo se samo jesmo li spremni za to.

Autor: Anja Petrović

#FrontalBlogChallenge

Povezane vijesti:

Fantomski ud Srbije - Kosovo

#FrontalBlogChallenge Tweets