Frontal Blog Challenge

Pokoji savjet o samoukom slikarstvu

Sva ljubav prema slikarstvu se primarno javila iz nekog interesovanja i znatiželje.

Dakako, sva priča se ne vrti samo oko talenta s kojim se umjetnici, navodno, rode, već i kontinuiranog rada te stalne vježbe. Iz samoukog i ličnog rada i iskustva odlučila sam ponuditi neke smjernice i savjete onima koje slikarstvo zanima pa da tako ispadnem korisna ovom društvu.

1. Upornost i jaka želja

Kroz dugogodišnji rad s bojama, platnima i crtežima, shvatam koliko je važna i neophodna stalna vježba. Ukoliko se smatrate za ustrajnu osobu, onda ste dovoljno stabilni i već ste na visokoj stepenici stubišta ka postajanju dobrog umjetnika. Morate biti svjesni padova, prihvatati svaku kritiku od boljih od sebe i konstantno raditi na svom talentu.

2. Pronalaženje tehnike

U slikarstvu postoji nekoliko osnovnih tehnika slikanja poput akvarela, tempera, akrila, ulja, gvaša, kao i tehnika crtanja poput olovke, uglja, grafita itd. Pošto se primarno baziram na slikarstvo i usto se ljepše osjećam dok slikam, tako ću i ovdje te tehnike predstaviti. Da biste pronašlu svoju tehniku, bitno je isprobati svaku od njih. Svaka tehnika ima svoje karakteristike, pa ću vam, prema tome, svaku naosob približiti preko svojih slika i materijala. Molim bez ikakve apatije zbog nereda, prljavih boja i paleta – svakog mrzi čistiti poslije slikanja.

Akvarel (vodene boje)


Akvarel je tehnika koja se razrjeđuje vodom. Pri tome treba voditi računa o količini vode pri miješanju s bojom. To znači da treba biti oprezan i imati osjećaja s kistom. Ono što je meni zanimljivo jeste to što akvarel daje specifičnu prozirnost i sam rad je očaravajući ako znate s tehnikom. Najčešće se radi na papiru ili "glat" platnu, kako ga ja volim nazvati, odnosno glatkom platnu predviđenim za akvarel. 

Tempere (temperne boje)


Tempera je gušća boja i razrjeđuje se s vodom, također. Poprilično svi poznaju ovu tehniku i znaju koliko je zahvalna boja. Dosta je slična akrilnim bojama. Razlika je u gustoći i relativno bržem sušenju boje. Dopušta dosta slojeva i prilika da se greške isprave i da je, kao takva, neprimjetna na radu. 

Akril (akrilne boje)


Akril je boja koja je dosta slična temperi i također se razrjeđuje vodom. Međutim, akril je više prozirniji od tempere i sporije se suši negoli tempera. Ono što ja često radim, ukoliko žurim, jeste "feniranje" platna, odnosno sušenje boja. Svako sebi pronalazi tehniku, ali ono što znatno utiče na sušenje boja jeste i sobna temperatura. Kada sam odlučila ozbiljno se posvetiti slikarstvu i počela probavati razne tehnike, počela sam od akrila, primarnih boja (crvena, žuta i plava) i minijaturnih platana. Tako sam mnogo eksperimentirala i miješala nesnosive tehnike. No, ispalo je prihvatiljvo ljudskom oku i danas slikam na platnima većih dimenzija gdje je prilika za ekpresiju veća i  spontanost i sloboda veće i prisutnije.

Ulje (uljane boje)


Ulje je boja koja spada u jedne od najzahtjevnijih tehnika. Iako se najviše koristim uljem, još uvijek učim i konstantno istražujem o ovoj tehnici. Uljane boje se nikad ne razrjeđuju vodom, već određenim uljima, što i nekako prati njihov naziv. Prvi susret s uljanim bojama je bio kada sam radila prvu veliku narudžbu na platnu dimenzija 40x50 i tako i nisam imala baš vremena za istraživati i kupovati potrebne razrjeđivače. Ispočetka sam koristila petrolej, kojeg preporučujem i osobito u boci od 1l, ali sada koristim laneno ulje i terpentin iz razloga što je laneno ulje prirodno, ne smrdi i daje poseban sjaj, ali zbog svoje gustine miješam ga s terpentinom koji razrjeđuje ulje i tako dobijate poseban kontrast između ovih razrjeđivača. Nezahvalno je pričati o omjerima, jer svako ima svoj način, svoju mjeru i, na koncu, svoj stil. Ono što znatno odlikuje uljane boje od ostalih tehnika jeste znatno sporije sušenje i zbog toga je važno imati strpljenja te dobro poznavati tehniku. 

Gvaš


Gvaš je tehnika koju sam nedavno prvi put isprobala zahvaljujući prijateljici koja mi je poklonila set sa slike i samo rekla: "Izvini što sam bijelu potrošila". Objasnila mi je da se prorjeđuju s vodom i da pri sušenju imaju matt efekat. Boje su snažne i slojevi su ujednačeni pri prelasku kistova tako da je studiranje ove tehnike znatno zahvalno. Pored svega, ulje je tehnika kojom sam najviše vremena i pažnje posvetila, ali s vremena na vrijeme koristim svaku od ostalih tehnika. Što se tiče čišćenja, nemojte biti lijeni kao ja – čistite kistove poslije korištenja, jer će se osušiti, skameniti i završit će u kanti. 


Kistove koje koristite za uljane boje je najbolje, prvobitno, očistiti nekom krpom da što više boje skinete, pa onda petrolejem ili terpentinom. Što se tiče paleta, za ulje koristim razne predmete poput kartona, drvene palete, ali ono što zaista preporučujem jeste jedan komad stakla s kojeg se lahko skida sva boja. I da, ukoliko želite da vaša slika bude sjajnija, koristite, ili završne lakove, koji su poprilično skupi u našim radnjama, ili pak lak za kosu – sve što uspijete, iskoristite. 

3.  Ambijent

Danjska svjetlost, atelje s dosta prozora i najmanje dva štafelaja različitih dimenzija je za mene najveći bonus koju neki slikar može imati. Svjetlost je važna po tome što se naše oko najviše adaptira toj svjetlosti i kao takva je najpoželjnjija za slikanje. Ambijent u kojem stvaramo je itekako važan iz razloga što se koliko-toliko lakše diše od silnih toksika koje udišemo pri slikanju, ali i same činjenice da se bolje snalazimo u takvom prostoru. Štafelaj, odnosno stalak za slikanje je odista bitan jer prema njemu pozicioniramo svoje platno i puno je praktičnije imati jedan funkcionalan za sve npr. željezni koji je lahko podesiv, može se svugdje nositi i nije težak; ipak, malo je skuplji od drvenih.


Moj prvi štafelaj, kao sa slike, je manjih dimenzija jer u tom trenutku nisam imala svoj prostor za slikanje. Kada sam ga dobila, sa ocem sam napravila jedan visine 180 cm kojeg koristim za veće dimenzije platna. Zbog toga je, s mog gledišta, bitno osigurati dobar ambijent u kojem ćemo se osjećati relaksirano uz obaveznu dozu muzike – classic, cool jazz ili rock, bar kod mene.

Ono što je, ipak, najzahtjevnije u slikarstvu jeste ideja i odabir teme. Stalna zapitkivanja o tome kako sam ovo ili ono naslikala su pomalo i pritisak jer danas postoji nekolicina umjetnika koji su razvili svoj stil i po tome su izražajni. Pošto sam stalno mijenjala tehnike i teme, tako sam shvatila da umjetnost nije u referiranju ili u stalnom preslikavanju, već u svoj nutrini i prepoznatljivom stilu. Baš kao što je stih nutrina pjesnika, tako je i boja stanje duha umjetnika, njegova nutrina. Svoju nutrinu trenutno ispoljavam kroz prirodu, sagledavanje Božijeg savršenstva i ljepote koju ću doživotno smatrati nedokučivom za bilo koji vid umjetnosti. Svoj stil, trenutno, gradim na impresionizmu kroz Moneta kao uzora, ali se uvijek vraćam renesansi, baroku i klasicizmu, Lorraineu, Sisleyu i drugima. 

Iako se danas umjetnost često uzima zdravo za gotovo, uvijek ću slikati za sebe, uvijek će se ova ljubav prožimati kroz svaki aspekt mog života. Prema tome, zahvaljujem sebi na samoukosti i svakoj osobi koja mi je nesebično pomagala i savjetovala i što idalje to rade. Ljubav, posvećenost i rad je krug vrijednosti koji važi za štošta u životu. Dragi samouki i potencijalni umjetnici, budite u krugu zdravih ljudi, čvrstih principa i stalne ljubavi prema onome što radite.

 
Autor: Nusrah Hadžić
#FrontalBlogChallenge
 

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH
 
Povezane vijesti:
Blog