Grupa „posmatrača“ plaća učesnicima da rade izazove koji ponekad ugrožavaju njihove živote uz prenos uživo. Neuspjeh ili pokušaji odustajanja od igre završavaju smrću, ali mladi ipak odlučuju da rizikuju da bi stekli virtuelni novac i postali poznati među svojim vršnjacima.
Ovakve situacije se mogu preslikati na sadašnje vrijeme kada mladi postaju robovi tehnologije i nemaju kontrolu a kamo li društveni život. Mladi zbog robovanja tehnologiji manje se posvećuju obrazovanju što ima za posljedicu da ostaju neupućeni, nezainteresovani i isključeni iz društvenog života. Zbog svoje virtualne slave, lajka ili pregleda neke osobe su spremne da „učine sve“ . Primjer toga je dečko koji je doživio strujni udar i preminuo penjući se na vagon voza zbog selfie-a u Zagrebu.
Mladi tako žude za trendovima i teže ka poboljšanju svoga statusa u društvu pokušavajući glumiti elitu. Primjera za to je bezbroj kada se pojavi neki novi trend izazova, ali uzmimo u primjer igricu Blue Whale koja djeluje na istom principu kao i Nerve iz istoimenog filma jer nakon 50 dana izazova, učesnik ukoliko slijepo slijedi izazove dovede sebe do samoozljede ili samoubistva.
Ukoliko krenemo od mlađe dobi smatram da roditelji trebaju da djecu usmjeravaju i do neke granice kontrolišu ono šta dijete posjećuje na internetu. Kao što znamo da postoje dobre i loše strane interneta, tako znamo da internet treba da se koristi u pozitivne svrhe podrazumijevajući pod tim istraživanje, učenje i u možda manjoj mjeri zabavu. Svoju djecu treba da upozorimo na opasnosti na koje mogu naići koristeći internet, jer ukoliko se radi o društvenim mrežama nikada ne znamo ko se krije s druge strane tih poruka.
Ukoliko se dotaknemo adolescenata, postoje oni koji misle da je lajk ili follow sastavni dio života i ne mogu zamisliti jedan dan života bez društvenih mreža i smatraju se poznatim ako imaju određeni broj interakcija sa drugim korisnicima istih. Potrebno im je dokazati da je sva ta „slava“ prolazna jer ako uzmemo za primjer da se ta društvena mreža „ugasi“ njihova slava nestaje.
I tako većina mladih zapostavlja svoj stvarni život, obaveze i prijatelje, te temeljne ljudske vrijednosti. Ljudi imaju sve manje vremena jedni za druge jer su upali u kolotečinu iz koje se teško izvlači. Došlo je vrijeme kada se većina trudi da obezbijedi lagodan život sebi i porodici ne pomažući drugima i „gazeći preko mrtvih“ dok empatija izostaje. Zapostavljamo one koji su nam pomogli da dođemo do cilja i ne želimo im pomoći da dođu do svojih ukoliko možemo.
Moje mišljenje je da mladi trebaju da ograniče svoje vrijeme u virtualnom svijetu i da koriste internet u pozitivne svrhe. Trebamo se više družiti, razgovarati, prenositi znanja i iskustva međusobno i konačno svoje vrijeme utrošiti u rješavanje problema koji se tiču prvenstveno nas. Posao sigurno neće naći sjedeći na kafama, “viseći” na društvenim i kukajući kako posla nema, nego angažovanjem, snalaženjem i pronalaskom prilika za sebe.
Ukoliko se poslužimo frazom da na mladima svijet ostaje, a sigurno ne bismo htjeli da robujemo tehnologiji, trebamo naučiti uživati u trenutku, a ne snimati ga. Iskoristiti prilike koje nam se pružaju i time se ostvariti u polju gdje sebe vidimo. Nemojmo dozvoliti da neko ili nešto „krade naše vrijeme“!
Autor: Sejo Ivković
#FrontalBlogChallenge
Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.
Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH
Povezane vijesti:
5 razloga kojima je serija Uvod u anatomiju osnažila žene
