Frontalno u EU

Kad političari zaćute

LGBTIQ prava između političkog licemjerstva i stvarne brige (VIDEO)

Prošlo je više od dva mjeseca od održavanja prve BH povorke ponosa u Sarajevu. Dok stvarna borba tek počinje, ne otimamo se utisku da politička elita u Bosni i Hercegovini pokušava zaboraviti dešavanja tog osmog dana mjeseca septembra pa čak i ignorisati da se istorijski dan uopšte dogodio.

Nijedna borba nije lagana, ali ako se godinama pokušavate boriti i izboriti za svoja osnovna ljudska prava a uporno bivate napadani od strane neistomišljenika, redovno dobijate prijetnje fizičkim napadima a istovremeno oni, koji su izabrani da stanu uz vas i zalažu se da vam niko ne osporava vaša zakonom garantovana prava, podmuklo šute, prave se neuki ili vas pak javno okarakterišu  bolesnicima, shvatate da koliko god je velik i značajan prvi napravljeni korak, svaki naredni je mnogo značajniji i u atmosferi kakva vlada u Bosni i Hercegovini neće biti lagan.

U poređenju s ogromnim birokratskim aparatom koji „krasi“ Bosnu i Hercegovinu mali je broj političkih dužnosnika koji su javno stali uz organizacioni tim ovogodišnje povorke ponosa, javno se oglasili o kršenju ljudskih prava i borbi LGBTIQ populacije za ista i na kraju zajedno prošetali sa hilljadama drugih istomišljenika sarajevskim ulicama.

Kako je sav fokus bio na Sarajevu tih dana vrlo malo medija se zanimalo za mišljenja političkih dužnosnika iz Republike Srpske. A upravo su ona od velike važnosti. Jer ako je ove godine Sarajevo bilo centar istorijske šetnje, zašto to ne bi Banja Luka bila naredne ili bilo koji drugi grad Republike Srpske?!

„Ne vidim smisao ni u narednih stotinu godina za održavanje parade u Banjaluci. Podržavam svačiju seksualnu orijentaciju, ali paradom se ništa ne dokazuje i ne dobija“, izjavio je nakon održane Povorke ponosa poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i budući kandidat za Gradonačelnika Banjaluke Draško Stanivuković.

Stanivuković, koji je poznat kao političar koji se svakodnevno deklarativno bori za prava građana, smatra da to nisu vrijednosti koje treba da se promovišu na trgovima, u samim centrima naših gradova u vremenu kada nam je decenijama negativna stopa prirodnog priraštaja.

„Mi smo jedna tradicionalna zemlja gdje je porodica stub našeg društva i naša budućnost ako želimo da kao narod opstanemo. Dodao bih da država treba da stane u zaštitu svakog pojedinca i njegovog samoopredeljenja, ali paradiranje – to ne“, poručio je Stanivuković, čija se shvatanja koja je iznio očito graniče sa homofobijom zakamufliranom brigom o natalitetu.

Novinari portala Frontal su u više navrata slali Stanivukoviću pitanja kako bi pojasnio gore navedene izjave ali odgovore nismo dobili. Isti slučaj je i sa njegovom partijskom kolegicom, takođe poslanikom u NSRS Jelenom Trivić, koja se takođe oglušila na naša pitanja.

Ovakvo ponašanje poslanika Narodne skupštine RS, koji se redovno u borbi za glasove bore za ljudska prava je krajnje hipokritično, posebno ako uzmemo u ozbir da su upravo oni ti koji su zahtijevali od MUP-a RS da im se dopusti javno okupljanje u svrhu protesta zbog mogućeg poskupljenja električne energije u Srpskoj ,a istovremeno bi zabranili promovisanje njima nepodobnih prava i vrijednosti na trgovima.

Sa druge strane, poznati bh reditelj Dino Mustafić je istakao  da “sa vekim žaljenjem” može konstatovati “da se mladi političar poput Stanivukovića ovom izjavom svrstao u pozamašan red bosanskohercegovačkih homofobnih političara koji ne znaju da su povorke protestni marševi koji ne služe za pokazivanje seksualne orijentacije, već su protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava osoba koje u našoj državi trpe neprihvatanje i nasilje zbog svojih rodnih i spolnih identiteta. LGBTI prava jesu domen univerzalnih ljudskih prava i moraju se podržati institucionalno i zakonski što je osnovni zahtjev ovakvih okupljanja u zemlji gdje se diskriminiraju sve manjinske zajednice.”

I dok je samo prije koji dan predsjednik PDP-a Branislav Borenović izjavio kako je za njih „podjednako važan svaki čovjek“, sudeći po izjavama ili pak ignorisanju upućenih pitanja PDP-ovim perjanicama (ista pitanja smo uputili i Igoru Crnatku ali ostali uskraćeni za odgovor), ta važnost se ipak ne odnosi na LGBTIQ populaciju, od kojih su čak neki na prethodnim izborima glasali upravo za ovu partiju.

Vođeni izjavom novinarke Milkice Milojević, da je zanima šta bi rekao gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić na pitanje o mogućem održavanju povorke ponosa u najvećem gradu Srpske, uputili smo u više navrata to pitanje kabinetu gradonačelnika, ali nažalost ostali uskraćeni za odgovor. Postavlja se pitanje da li prvi čovjek grada ne želi ili pak ne smije pričati o ovoj temi javno?!

Poređenja radi, bugarski Plovdiv je ovogodišnja prijestolnica kulture i u sklopu manifestacija se trebala održati umjetnička postavka sa fotografijama prethodnih Pride-ova ali je to izazvalo bijes i pobunu lokalnih političara. Postavlja se pitanje kako ijedan grad može očekivati da bude izabran za prijestolnicu kulture ako nije u stanju osigurati provedbu ljudskih prava svojih stanovnika i na kraju kakvu sa slika šalje u Evropu i svijet ako se na pitanja o pravima LGBTIQ populacije ćuti u nadi da će nekima dosaditi postavljati ta pitanja.

Nimalo ohrabrujuće odgovore nismo dobili ni od drugih sagovornika, pa je tako Vukota Govedarica, bivši šef SDS-a, zahvalio na pitanjima ali izjavio kako „nije kompetentan“ da odgovori na ista, dok je njegova dojučerašnja kolegica iz NSRS-a Spomenka Stevanović kazala kako „trenutno nema vremena zbog velikih skupštinskih i stranačkih obaveza.“

Iako ni Srđan Mazalica (SNSD) nije bio raspoložen za ovu temu, od njega smo dobili ipak malo dužu reakciju: „Iskoristio bih svoje pravo da ne odgovorim na vaša pitanja. Mislim da je tema o gej paradama i zaštiti prava gej populacije vještački fabrikovana da se stvori klima opšte podijeljenosti u društvu. Bavljenje tom temom u mjeri u kojoj nam se nameće nije nešto što podržavam, iako sam za uvažavanje prava i sloboda svih manjinskih i vulnerabilnih grupa, pa i onih drugačije seksualne orijentacije. Dakle, ne bježim od odgovora, već svjesno ne želim da se bavim ovom temom.“

Prof. Đorđe Vuković sa banjalučkog Fakulteta političkih nauka nam je u razgovoru rekao kako on „pripada vrsti ljudi koja se protivi bilo kakvim zabranama ako ono na šta se one odnose ne povređuje i ugrožava prava i slobode drugih. To je načelo prema kojem mjerim sve događaje i procese u društvu bez obzira ko, kada, gdje, kako i zašto nešto čini“, te istakao kako ne sumnja da ćemo imati mnogo sagovornika koji će braniti i osuđivati povorku ponosa.

Upravo tu se pojavljuje problem. Jer kako nije izborna godina a ovo, očigledno, nije baš moderna tema za ovdašnje političare, nekako baš i nisu bili voljni iznositi svoja mišljenja javno. Zar se o ljudskim pravima govori samo kada to njima odgovara zbog izbornih glasova ili kada dobiju dozvolu stranačkih organa? Očigledno je velika zabluda kada se misli da ljudska prava su važna uvijek, nevažno da li je ili nije izborna godina.

Srećom, ima i onih koji vide i važnost održavanja prve povorke ponosa u BiH i šta ona zapravo znači. Upravo jedan od njih je prof. Aleksandar Savanović sa FPN BL koji nam je rekao kako je "veoma je važno da je taj događaj uspio i prošao bez bilo kakvih incidenata, koje smo na žalost, imali prilike vidjeti tokom sličnih događaja u okruženju. Naime, mi svjedočimo jednom vrlo radikalnom zaokretu našeg društva ka raznim vrstama homofobnih ponašanja, prije svega vezanih uz različite religijske krugove. Sve više je različitih zilota koji bi da na neki način ograniče svakog ko je »drugi« i drugačiji. Kako se povećava brojnost njihovog članstva ti pseudokonzervativni krugovi postaju sve radikalniji, i ja bih rekao bezobrazniji, u svojim nastupima. Zato je veoma važno da građani demonstriraju odlučnost u odbrani prava na različitost i na javno ispoljavanje te različitosti, kao bazično pravo i temeljni princip modernog društva. Treba na vrijeme upozoriti zilote svih vrsta da smo mi spremni braniti naše građanske slobode od svake vrste isključivosti. Zato smatram da je ovaj događaj od suštinskog značaja za BiH, jer pokazuje da smo svjesni šta branimo i od koga."

Upitan smatra li da se povorka ponosa treba održati u Banjaluci ili nekom drugom gradu u Republici Srpskoj, prof. Savanović je bio jasan u odgovoru – „Treba, ako ljudi koji imaju takve afinitete žele da to i javno pokažu u nekoj vrsti događaja koja bi bio “povorka“.

Na zid šutnje nismo samo naišli među političarima u Republici Srpskoj nego i među onima koji su na najvišim državnim funkcijama. Iako smo slali nekoliko puta pitanja šefu kabineta Šefika Džaferovića, znajući da će na taj način sigurno biti i pročitana, odgovore nismo dobili od člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Istim principom se očigledno vodio i ministar civilnih poslova i Džaferovićev stranački kolega, Adil Osmanović čiji odgovor još uvijek čekamo.

Iz Kabineta ministrice za ljudska prava i izbjeglice BiH Semihe Borovac (SDA), nakon izbjegavanja da odgovori na više uputa od strane naših novinara, dobili smo odgovor da „ostavarivanje ljudskih prava nikome ne mogu biti uskraćena“, te da mogućnost održavanja povorke u Banjaluci ili nekom drugom gradu Republike Srpske zavisi od samih organizatora.

„Održavanje Povorke ponosa, kao što sam već ranije izjavila, je ostvarivanje ljudskih prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine i zakonima koja ne mogu nikome biti uskraćena. Svi građani, pa tako i pripadnici i pripadnice LGBTIQ populacije, uživaju sva prava koja su zagarantovana Ustavom i zakonima, ne smiju biti diskriminisani", kazali su nam iz Kabineta ministrice Borovac.

Ova izjava ministrice Borovac je puna neistinitih navoda jer je jasno da pripadnici LGBTIQ populacije nemaju ta prava, odnosno da su im ista uskraćena. Postavlja se pitanje kako brojne organizacije, poput na primjer OSCE-a, sarađuju sa ministricom Borovac kada ne preduzima konkretne korake u zaštiti i sprovođenju prava marginalizovanih grupa.

Iz Agencije za ravnopravnost polova BiH, na pitanje o podršci koju je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH davali ovogodišnjoj povorci ponosa, rekli su nam da su od prvog trenutaka davali podršku organizatorima. – "Od trenutka kada je objavljena inicijativa za organiziranje Parade ponosa u Bosni i Hercegovini, Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH je putem različitih medijskih upita i javnih objava dala podršku događaju i informirala bosanskohercegovačku javnost o pravu na okupljanje građana LGBTI orijentacije. Pored toga,  predstavnici Agencije za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, uključujući i direktoricu Agencije, prisustvovali su Paradi ponosa u koja se održala u Sarajevu."

I kada mnoge državne i entitetske institucije zakažu, ogluše se na upite o ljudskim pravima LGBTIQ osoba u BiH, Kancelarija Ombudsmena je i više nego ažurna po ovom pitanju te smo dobili iscrpne odgovore od dr Jasminke Džumhur i prof. dr Ljubinka Mitrovića u kojima su se ombudsmeni osvrtali na pozitivnu praksu u Evropi i isticali važnost održavanja prve povorke ponosa u BiH.

"Održavanje Povorke ponosa u Sarajevu pokazalo je da građanima u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovu pripadnost, omogućeno je uživanje prava na slobodu okupljanja, ali i slobodu izražavanja. Dodatna vrijednost skupa koji je organiziran u glavnom gradu Bosne i Hercegovine je u činjenici da se istovremeno održavao i skup protiv Povorke ponosa i da nije bilo incidenata. Ovo pokazuje spremnost vlasti u Sarajevu, posebno policijskih struktura, da odgovore izazovu  osiguranja organizovanja dva bezbjedonosno visokorizična skupa čime se potvrđuje da principe vladavine prava je moguće osigurati, prije svega, ako postoji opredjeljenost od strane vlasti da se oni poštuju i ako se blagovremeno izvrše pripreme i preuzme odgovornost svih odgovrnih subjekata u granicama njihovog mandata.", istakla je ombudsmenka Džumhur, dok je obudsmen Mitrović rekao kako je "održavanje Povorke ponosa veliki uspjeh bosansko-hercegovačkog društva i posebno Grada Sarajeva, ali i realizacija i ostvarenje svih obaveza koje kao društvo i posebno država koja želi ući u Evropsku uniju imamo."

O važnosti uloge političara i vlasti u zaštiti prava LGBTIQ populacije ombudsmen Mitrović je bio i više nego jasan -  "Za nas u Instituciji ombudsmena nema dileme - nikome ne smije biti uskraćeno bilo koje pravo u svim oblastima privatnog i javnog života samo zbog toga što je drukčije seksualne orijentacije. Shodno tome, mi osuđujemo svaku neprimjerenu aktivnost, uključujući i izjave pojedinaca, posebno nosilaca javnih funkcija u medijima, koje imaju za cilj diskriminaciju ili drukčiji tretman LGBTI populacije. Za nas, nosioci javnih funkcija imaju dodatnu obavezu da otvorenije istupaju u zaštiti ove kategorije građana povodom pojedinačnih incidenata, ali i generalno, jer znamo u koliko relativno konzervativnom društvu živimo. U tom kontekstu je i naš poziv organima vlasti da jačaju svoje kapacitete kako bi blagovremeno odgovorili na sve vrste nasilja usmjerene na pripadnike LGBTI populacije.  Dakle, potpuno je jasno da vlasti svih nivoa moraju obezbijediti jednaku pažnju i zaštititi prava svakog građanina uključujući i zaštitu LGBTI populacije u pogledu prava na slobodu izražavanja i okupljanja. Posebno ističemo obavezu pravovremene reakcije na govor mržnje."

Oba ombudsmena su bila složna u odgovoru da li Banja Luka treba biti jedan od narednih domaćina povorke ponosa kao što je Sarajevo bilo ove godine.

"Ako LGBTIQ polulacija cijeni da treba organizirati ovakav skup, svakako to treba podržati, jer se radi o slobodi okupljanja definisanju Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Ustavu Bosne i Hercegovine i Ustavu Republike Srpske. Nema dileme  da je najbolji način da se provjeri koliko prava, a prije svega, principe vladavine prava koji se deklarativno promoviraju od strane vlasti,  je moguće stvarno implementirati u praksi", rekla nam je ombudsmenka Džumhur.

„Ne vidim ništa sporno, niti problematično u tome. Licemjerno bi bilo od mene očekivati bilo kakav drugi odgovor. Dakle, s obzirom na sve naprijed izrečeno, ne vidim niti jedan razlog neodržavanja Parade u neko dogledno vrijeme u Banjoj Luci“, potvrdio je svoj pozitivan stav ombudsmen Mitrović.

Uticaj nosioca vlasti, odnosno političara na ponašanje građana određen je sadržajem poruka koje im se šalju, a na osnovu kojih građani odlučuju hoće li nešto prihvatiti ili ne. Dakle, upravo su političari ti koji oblikuju javno mnjenje, odnosno utiču na oblikovanje stavova i ponašanja građana. Kontrola javnog mnjenja podrazumijeva fokusiranje pažnje građana na jednu temu, a u ovom slučaju to su osnovna ljudska prava i borba LGBTIQ zajednice za ista. Gotovo svako pitanje može postati javno ako to vlast želi, pa se tako nadamo da će u skorijoj budućnosti i prava LGBTIQ populacije postati značajno i javno kada su u pitanju političari i vlast u Republici Srpskoj, ali i Bosni i Hercegovini.

U infografiku koji možete vidjeti na kraju teksta, pobrojali smo političare koji su bili za ili protiv održavanja Povorke ponosa u Sarajevu.


 
 
 
Twitter
Anketa

Gdje planirate doček Nove godine?

Rezultati ankete
Blog