Frontalno u EU

Zašto su istospolni brakovi trn u oku tradicionalista?

Stavljanje u pravni okvir bračne zajednice kao takve za LGBTIQ populaciju je u svakom društvu jedno od „osjetljivijih“ pitanja. I dok jedni shvataju da svi građani moraju imati ista prava, drugi se ne samo bune već im ta ista prava pokušavaju na razne načine osporiti pa čak i zabraniti.

Odredba člana 12. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama iz 1950. godine, propisuje da ,,od trenutka kada postanu sposobni za brak, muškarac i žena imaju pravo da stupe u brak i zasnuju porodicu prema nacionalnim zakonima kojima se reguliše ostvarivanje ovog prava“. Ova odredba jasno definiše, da brak mogu zaključiti isključivo osobe različitog spola.

U Preporuci Savjeta Evrope, broj 1474 iz 2000. godine istaknut je zahtjev da se odobri donošenje zakona o registrovanim homoseksualnim zajednicama, a u Rezoluciji Evropskog parlamenta o poštovanju ljudskih prava u Evropskoj uniji navodi se, da vanbračni i istopolni partneri treba da imaju ista prava kao i tradicionalne porodice posebno u oblasti poreza, socijalnih beneficija i imovinskih prava.

Diskriminacija unutar zakonskog okvira u BiH

Da je Bosna i Hercegovina daleko od poštivanja preporuka Savjeta Evrope jasno govori činjenica da su na nivou entiteta i Brčko distrikta Porodični zakoni nepromijenjeni, iako su neki prvi koraci u Federaciji već napravljeni.

Tako Porodični zakon Republike Srpske u članu 4. propisuje:

- stav 1. ,,Brak je zakonom uređena zajednica života između muškarca i žene“,
- stav 2. ,,Brak se zasniva na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, na
ravnopravnosti bračnih supružnika, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju“.

Odredbama Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je sljedeće:

- član 6. ,,Brak je zakonom uređena zajednica života između muškarca i žene“,
- član 7. stav 1. ,,Brak sklapaju saglasnom izjavom volja žena i muškarac pred matičarom“,
- član 8. stav 1. ,,Za postojanje braka potrebno je a) da su budući bračni supružnici različitog spola b) da su budući bračni partneri izjavili pristanak za sklapanje braka v) da je pristanak izjavljen pred matičarem“,a stav 2. ,, Ako pri sklapanju braka nije bio ispunjen neki od uvjeta iz stava 1. ne nastaju pravni učinci braka“.

Član 4. Porodičnog zakona Brčkog distrikta Bosne i Hercegovine glasi:

- stav 1. ,,Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca“,
- stav 2. ,,Brak se zasniva na slobodnoj odluci muškarca i žene da zaključe brak, ravnopravnosti bračnih partnera, međusobnom poštovanju i uzajamnom pomaganju“.

Na osnovi citiranih zakonskih odredbi nesporno je, da u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine brak mogu zaključiti isključivo dva lica različitog spola, odnosno žena i muškarac. Razlika
spolova je zakonski uslov za punovažnost braka.

Upravo je nepostojanje zakonske regulative, koja bi tretirala bračni status LGBTIQ populacije dovela do toga da ta populacija u BiH, ali i u Srbiji i Crnoj Gori, ne uživa apsolutno nikakva prava koja su zakonskim odredbama zagarantovana heteroseksualnim parovima.

Pozitivne prakse u Sloveniji i Hrvatskoj

Parlament Slovenije je 2015. godine usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o braku i porodičnim odnosima, kojim je institucija braka redefinisana i sada, prema odredbama člana 3. stav 1., predstavlja „životnu zajednicu dvije osobe“, bez obzira na njihov spol. Zakonskim odredbama su propisane i jednake zakonske, ekonomske i socijalne implikacije za istospolne zajednice kao za brak ili kohabitaciju između heteroseksualnih partnera.

Istospolne zajednice su u hrvatskom pravnom sistemu priznate još od 2003. godine kao neregistrovane kohabitacije i to Zakonom o istospolnim zajednicama, koji je prestao važiti 2014. godine stupanjem na snagu Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, kojim je formalno pravno zajednica istospolnih partnera jednaka bračnoj zajednici u svemu osim usvajanju djece.

Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina daleko od jednakosti LGBTIQ populacije

Na nedavno održanom Belgrade Pride-u jedan od zahtijeva je bio i donošenje zakonske regulative kojom bi se omogućilo stupanje u istospolnu zajednicu građana Srbije. Iste zahtjeve su stanovnici Crne Gore vokalizovali samo sedmicu kasnije u Podgorici, budući da i u Crnoj Gori nije moguće stupiti u istospolnu zajednicu koja bi pred zakonom bila jednaka heteroseksualnoj.

Maja Gasal-Vražalica, bivša zastupnica u Parlamentarnoj skupštini BiH je u razgovoru za Frontal istakla kako na političkoj sceni u BiH prvenstveno vlada kalkulacija kada je riječ o borbi za prava ugroženih grupa, te da je još tada bilo nepopularno se boriti za prava LGBTIQ populacije dok se  istovremeno ne poznaju problemi sa kojima se ta populacija susreće.

„Ja sam još kao zastupnica iskazala svoju podršku prema LGBTIQ populaciji. Tada je to bilo jako nepopularno, ako gledamo sa političkog aspekta ili sa aspekta bosanskohercegovačkih političara, jer se navodno treba rukovoditi matematikom i uvijek kalkulirati koliko nekom izjavom gubiš, a koliko dobivaš. Kako nisam kalkulirala ni prije toga, tako ni za vrijeme mandata, a ni nakon njega, moje opredjeljenje je bilo i bit će ljudska prava za sve. Zagovarala sam donošenje Zakona o istospolnim zajednicama u BIH, kojim bi se pripadnicima/ama  LGBTIQ populacije omogućilo da uživaju prava kao i osobe koje žive u heteroseksualnim zajednicama. Da bi to bilo jasnije široj zajednici ili onima koji se protive i samo pričaju o 4 zida, mi kao društvena zajednica bismo u svim segmentima društva morali puno više pričati o ovoj temi i detabuizirati ju. Recimo, ako živite s osobom istog spola, ne možete od doktora dobiti informaciju o njenom zdravstvenom stanju, ukoliko je bolesna, jer niste zakonski priznati partner/ica, kako je to u heteroseksualnim životnim zajednicama, a niste ni član/ica obitelji. Puno je životnih primjera koji pokazuju da ove osobe ne mogu ostvariti svoje prava ni kod podjele ili nasljeđivanja zajedničke imovine, također nemaju mogućnost zdravstvenog osiguranja preko partnera/ice, pravo da odlučuje o njegovom/njenom zdravlju kada on/a to nije u stanju, pravo na određene poreske olakšice na osnovu statusa životne zajednice, mogućnost sticanja državljanstava I slično.“


Frontalovo istraživanje sprovedeno na 63 osobe LGBTIQ populacije o važnosti uživanja osnovnih prava na osnovu istospolne zajednice upravo govori kako je za sve ispitanike od velikog značaja da im zakon omogući ista prava kao i heteroseksualnim parovima.
 

Grafikon 1:  Rezultati Frontalovog istraživanja o ostvarivanju prava na osnovu istospolne zajednice

Da je upravo neznanje ključno kada se govori o ovoj tematici i da je ono vjerovatno razlog zašto se tradicionalisti bune kada je riječ o izjednačavanju prava, govorili smo sa psihoterapeutkinjom dr. Nerminom Vehabović-Rudež.

„Iz znanja i iskustava moglo bi se reći da strah od drugog i drugačijeg potiče od neznanja. Znači, jedan dio naše javnosti ne zna da LGBT populacija nije razvrat i blud, nego normalni ljudi koji su rođeni kao homoseksualci, odnosno gay osobe, koji samo žele da imaju ista prava kao i heteroseksualci kada su u pitanju veze, brakovi, usvajanje djece itd.  Odgovor na pitanje da li LGBT populacija ugrožava tradicionalnu porodicu  traži šire objašnjenje. Prvenstveno treba provjeriti šta znači tradicionalna porodica. Je li se pod tim misli na oca, majku i djecu ili se misli na vrijednosti tradicionalne porodice iz jednog vremena u kojem je otac "glava" kuće ili iz drugog vremena kada je majka bila glavna pa je vladao matrijarhat. Pitanje koje se postavlja da li ove konstrukcije porodice znače i sreću svih njenih članova ili zapravo snagu da jačinu porodice čine njene vrijednosti a to su odanost, poštovanje, međusobno uvažavanje, požrtvovanost. A za ove vrijednosti da budu primijenjene u porodici nebitno je da li je čine majka i dijete samo ili otac i dijete ili otac, majka i dijete ili žena i žena ili muškarac i muškarac. Bit je da ovakve vrijednosti doprinose mentalnom zdravlju jedne porodice.“

Koliko je samo važno za pripadnike LGBTIQ populacije da zaključe životno partnerstvo sa svojim partnerom govori činjenica da bi čak 73% njih to učinilo, ukoliko bi to zakoni u BiH dozvoljavali, te njih  65.1% smatra važnim da ih zakon tretira kao članove porodice.

Grafikon 2:  Rezultati Frontalovog istraživanja o zaključivanju životnog partnerstva u BiH


 

Grafikon 3:  Rezultati Frontalovog istraživanja o tretiranju partnera u istospolnim zajednicama kao članova porodice

O važnosti osnivanja istospolne zajednice i šta to konkretno znači za par iz Sarajeva koji je u svakodnevnom životu nailazio na razne prepreke, govorili smo sa S.G., koji je u Hrvatskoj sa svojim partnerom stupio u životnu zajednicu a daleko od BiH započeo novo životno poglavlje.

„Kada uđete u tridesete godine, oko sebe primjećujete prijateljice i prijatelje koji stupaju u brak. I sam sam već pet godina živio sa partnerom i vrlo jednostavno se možete pitati: zašto je heteroseksualna ljubav vrijednija i važnija od istospolne ljubavi? Zašto je mojim drugaricama i drugovima omogućeno da sklope brak a meni nije? S vremenom sam uviđao sve više izazove koji su uzrokovani činjenicom da moj partner i ja nismo pravno priznati od strane države. Od jednostavnih stvari, da nas doktori čudno gledaju kada se međusobno pratimo doktoru, do situacija da kada popunjavamo zahtjeve za kredite moramo se izjasniti kao 'samci'. Pitao sam se: kako će to izgledati kada budemo stariji? Da li će moj partner moći naslijediti stan? Da li će naslijediti moju penziju? Da li će moci donositi odluke o mome staranju u prošlosti... Kako bi barem na poslu u inostranstvu, za šta smo se odlučili prije nekoliko godina, bili ravnopravni sklopili smo brak u Hrvatskoj. To nam je omogućilo da barem možemo zajedno boraviti u istoj zemlji. U našoj domovini naša zajednica nije priznata. Ukratko, za BiH smo nas dvojica dva stranca koji nemaju nikakva prava niti obaveze jedan prema drugom. Pravno priznavanje istospolnih brakova u državama u kojima se to desilo nije dovelo do propasti svijeta. Naprotiv, to su ujedno najbogatije, najravnopravnije i najuspješnije zemlje ove planete. Postavlja se pitanje: da li BiH želi ostati država nacionalizma, mizoginije i primitivizma ili ćemo privazići svoje strahove od nepoznatog i odlučiti se za društveni napredak koji će uključiti i pravno priznavanje istospolnih brakova.“

 

I.P./S.P./M.K./Frontal


Povezane vijesti:

50 godina LGBTIQ istorije: od Amerike do BiH

Istorija je napisana – prva Bh. povorka ponosa u Sarajevu uspješno održana

Ljudska prava između politike i tradicionalnih vrijednosti – Koliko je važna prva Bh. povorka ponosa

LGBTIQ - marginalizirana zajednica bh. društva

Da je izlać' iz ormara lako, izašao bi svako

Prva Bh. povorka ponosa (VIDEO)

Projekat se realizuje zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost portala Frontal i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.

This project is made posible by the generous support of the American people through the US Agency for International Development (USAID). The contents are the responsibility of news portal Frontal  and do not necessarily reflect the views of USAID or the United States Government.

Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog