kao kraljev vojnik zarobljen i poslat u Njemačku, a majka i baka su
tragično stradale u Sarajevu tokom njemačkog bombardovanja.
Ratne godine Momo provodi u Sarajevu kod bakine sestre, a otac ga godinu dana po završetku rata dovodi u Beograd.
Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na beogradskoj Akademiji likovnih
umjetnosti u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića sa prosječnom ocjenom
9,9.
Kapor je uporedo pisao na čuvenoj staroj mašini za kucanje "adler", kojoj je ostao vjeran cijeli život.
Veliku popularnost kod publike Kapor stiče kroz tekstove "Beleške jedne Ane", od kojih je kasnije nastala knjiga.
Uslijedile su i druge poznate Kaporove knjige, od kojih su neke:
"Foliranti", "Provincijalac", "Ada", "Zoe", "Una", "Zelena čoja
Montenegra" i "Posljednji let iz Sarajeva".
Kapor je bio najčitaniji savremni pisac bivše Jugoslavije, autor je i
velikog broja dokumentarnih filmova i televizijskih emisija, a prema
njegovim scenarijima snimljeno je nekoliko dugometražnih filmova, među
kojima su "Bademi sa onu stranu smrti", "Banket", "Valter brani
Sarajevo", "Džoli džokej" i "Kraj vikenda".
I romani "Una" i "Knjiga žalbi" doživjeli su ekranizaciju.
Kapor je prevođen na francuski, ruski, njemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenački i švedski jezik.
Nakon njegove smrti, ustanovljena je Nagrada "Momo Kapor" – godišnje
priznanje koje dodeljuje Zadužbina "Momčilo Momo Kapor", čiji je osnivač
supruga Mome Kapora Ljiljana.
Nagrada se dodjeljuje naizmjenično za doprinose u književnosti i
likovnoj umjetnosti, na dan rođenja Mome Kapora 8. aprila u Svečanoj
sali Skupštine grada Beograda.
Nagrada je prvi put dodijeljena 2011. godine za književnost svjetski
priznatom filmskom autoru Emiru Kusturici za roman "Smrt je neprovjerena
glasina".
Drugi dobitnik nagrade bio je slikar Vladimir Dunjić za cjelokupno likovno stvaralaštvo.
Foto: Zadužbina Momo Kapor
Srna/Frontal
