Dakle, činjenice su neumoljive.
Međutim, prava tragedija je u tome što će naredna vlast u Republici Srpskoj,
koja će biti formirana nakon oktobarskih izbora, svakako biti još i gora od ove
trenutne.
Tu nema nikakve sumnje. Radi se o tome da je aktuelna vlast, kakva god
da je, ipak bila homogena. Znao se i zna glavni čovjek u sistemu, a to je
Milorad Dodik. On je snosio odgovornost i za dobre i za loše stvari koje su se
dešavale. No, od oktobra to više neće biti slučaj: ko god bude formirao vlast,
neće to moći činiti onako suvereno i dominantno kao što je to Dodik činio 2006. i 2010. godine, prosto zato što niti jedna stranka u oktobru neće dobiti ni
blizu 50% glasova.
Naprotiv, ko god bude činio sljedeću vlast moraće da koalira
sa većim brojem stranaka, što će značiti da će postojati jedna nestabilna vlada
a da će njen osnovni smisao biti uhljebljenje brojnih malih stranaka i njihovih
funkcionera, jer bez podrške tih malih partnera većim strankama, SDS-u i
SNSD-u, neće biti moguće da dođu uopšte na vlast.
I to je već poptuno jasno. Nedavni manevar DNS-a sa dijelovima naprednjaka i radikala o tome
najbolje govori. Očigledno je da bez bloka oko DNS-a, ili bez koalicije „Prvi
mart“, neće biti moguće formirati sljedeću vladu. Zbog radikalne retorike
koalicije „Prvi mart“ blok oko DNS-a će, što je potpuno izvjesno sem u slučaju
„velike koalicije“ SNSD-SDS, biti dio i naredne vlade, i to sa značajno većim
učešćem u vlasti nego što je to do sad bio slučaj. To će praktično značiti da
ćemo na vlasti imati SNSD, socijaliste, DNS, dio naprednjaka i dio radikala,
ili SDS, PDP, NDP, DNS, sve naprednjake i sve radikale. Dakle, u oba slučaja će
na vlasti biti najmanje pet ili šest stranaka i gotovo svaka će moći da
ucjenjuje veće partnere tako što će tražiti što više mjesta, poslova i novca za
sebe.
Treba znati da u vremenima teške
ekonomske krize, kad privreda ne može da izdržava ovoliki javni sektor i kad su
uslovi rada i plate u njoj sve nestabilniji, niko od aktivista u partijama ne
želi da radi u privredi već je njihov isključivi motiv bavljenja politikom
dobijanje apanaže i sigurne sinekure u javnom sektoru. Prema tome, nova vlada
će se suočiti sa navalom novih „gladnih usta“, a pri tom neće zakonski biti u
prilici da otpušta prethodno zaposlene u javnom sektoru. Budući da sljedeća vlada
zatiče katastrofalnu ekonomsku situaciju, te da je novac za popunu budžeta
moguće dobiti jedino od MMF-a, to znači da će vlada morati praviti brojne
ustupke na političkom, ekonomskom i socijalnom planu.
Prevedeno, nova vlada će
morati biti značajno kooperativnija u odnosu sa strancima nego što je to bio
slučaj sa aktuelnom vladom, a takođe će doći i do smanjenja penzija, socijalnih
davanja i plata nižerangiranih činovnika u javnom sektoru, jer će to biti uslov
MMF-a da uopšte da bilo kakav novac. U takvom razvoju događaja činovnici će se
dodatno odati korupciji, neradu i javašluku, privredi će se nametnuti dodatna
opterećenja kako bi se vraćali stari krediti, a ukupni ambijent za poslovanje
će postati potpuno nesnošljiv.
Jasno je, dosadašnja neodgovorna politika
svih vlasti u Republici Srpskoj od njenog stvaranja naovamo dovela nas je do
ivice propasti i bankrota. Više nije moguće održavati Republiku Srpsku. Naša
kuća počinje da se urušava a mi nemamo novca niti za usisivač, a kamoli za
temeljno renoviranje koje je neophodno.
Za ovo su najveći krivci vodeći
političari od 1990. godine naovamo. Mješavina neznanja i bezobrazluka kad je u
pitanju njihov odnos prema novcu poreskih obveznika i državnoj imovini dovela
nas je do te tačke da više nema normalnog izlaza iz ove katastrofalne
situacije. Začarani krug primitivizma, pohlepe i želje da se što brže dođe do
ogromnog novca na nelogičan i nepošten način prosto nije dao šansu ovoj zemlji.
Redakcija
Frontala
