Albin je imao 17 godina kada je došao u Aušvic, gdje je dobio broj 118, i od prvog dana se usredsredio na to da ne podlegne strahu i mržnji, nego da olakša svoju i situaciju ostalih logoraša, navodi se u saopštenju Odbora.
U februaru 1943. godine uspio je, da sa još jednim logorašem, pobjegne iz Aušvica, a potom se u Krakovu pridružio poljskom pokretu otpora i borio za oslobođenje svoje domovine.
"Poslije rata Albin je smatrao da je njegova najvažnija dužnost da govori o Aušvicu i ubijenim logorašima. Pisao je knjige, držao govore, putovao i razgovarao s mladim ljudima u mnogim zemljama, a posebno mu je bilo važno da se njegov glas čuje u NJemačkoj", rekao je potpredsjednik Odbora Kristof Hibner.
Izvor: b92
