LGBT - priče iz komišiluka

Homofobija – strah posijan u udžbenicima

Obrazovanje predstavlja područje u kojem se reprodukuju homofobni stavovi. Upravo u obrazovanju kao glavnom agensu socijalizacije, patrijarhat u BiH je našao moćnog saveznika koji mu je osigurao održavanje rodnih predrasuda i stereotipa, navodi se u pilot istraživanju stavova srednjoškolaca/ki “Homofobija u BiH” koju je uradio prošle godine Omladinski centar Kosmos.

autor: Frontal.ba

Homofobija/bifobija se definiše kao iracionalni strah, mržnja, predrasude ili diskriminacija prema osobama homo/biseksualne orijentacije, uključujući i osobe koje se tako doživljavaju.

Uzevši u obzir ove definicije a prema razultatima koji su prikazani u "Analizi srednjoškolskih udžbenika o LGBTIQ pojmovima u BiH", koju je 2010. godine uradilo Udruženje Q iz Sarajeva, ukazano je da informacije koje se nude u udžbenicima u predmetima nastavnih planova za sve tri grupe, stereotipne, pune predrasuda, da učvršćuju naslijeđena mišljenja i teorije o pojmovima vezanim za seksualnost, heteroseksualnost, položaju i uloge muškarca i žene, homoseksualnost, kao i o homofobiji.

Takođe, zaključuje se da je analiza pokazala postojanje ozbiljnog nivoa kontrole i moći kroz koji se gradi i kontroliše sve ono što treba biti ispravno: određeni rodovi, spolovi i heteroseksualna orijentacija. “Prema tome, istinita i validna, odnosno "normalna" su samo ona bića koja su rođena kao muške ili ženske jedinke koje se zatim identifikuju i izražavaju u svojim propisanim muškim i ženskim polovima, rodovima i praktikuju heteroseksualne odnose u svrhu reprodukcije koja je biološki zacrtana i neophodna”, navedeno je u "Analizi srednjoškolskih udžbenika o LGBTIQ pojmovima u BiH".

U njoj se dodaje i da u udžbenicima se navode sa aspekta nauke, društva i zakona neutemeljene informacije. Kada i ako se spominju termini poput homoseksualnosti, transeksualnosti oni su slabo, nepotpuno, u velikom broju slučajeva negativno definisani i okarakterisani kao nepodobni. Analiza je obuhvatila 62 udžbenika iz sva tri programa u BiH, a u fokusu studije su bili predmeti biologija, psihologija, sociologija, kao i stručni predmeti srednjih medicinskih škola, demokratija i ljudska prava, te filozofija i etika.

Ilustrovani primjeri 

“…Treba reći da postoje takve osobine koje u nešto manjoj mjeri odstupaju od normalnog ponašanja i označavaju se kao devijantne osobine ponašanja. Takve osobine su na primjer sklonost ka kriminalu ili samoubistvu, korišćenje alkohola, homoseksualnost, kao i mnoga druga ponašanja koja odstupaju od uobičajenog standardnog ponašanja…Ovakve osobine se nalaze pod poligenskom kontrolom, što znači i da je uticaj činilaca sredine na njihov veoma značajan…”, stoji u udžbeniku Biologije za 1. i 2. razred srednje škole Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, 2002. godine.

Mnoge su osobe sklone seksualnim odnosima sa osobama istog spola (homoseksualci – muškarci i lezbejke – žene). Smatra se da su zato najodgovorniji roditelji koji svojim nepravilnostima u obiteljskim odnosima ometaju pravilan razvoj spolnosti u svoje djece. Danas se pokazalo da su homoseksualni odnosi glavni krivac za pojačano širenje zaraznih spolnih bolesti (npr. AIDS-a)”, navodi se u udžbeniku Biologije za 3. razred gimnazije Životni procesi, u izdanju Školske knjige Zagreb 2004. godina.

Briga o potomstvu je obaveza biološka i moralna svih mladih muškaraca i žena”, definicija je iz Biologija za III razred gimnazije, Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, 2002. godine.

Kada je riječ o ulogama muškarca i žene, možemo reći da je naša kultura cjelokupnim sistemom definisala i spolne norme tj. očekivanja prema kojima se muškarci i žene trebaju ponašati. Tradicionalno muškarci voze automobil, iniciraju sastanke, a žene kuhaju, brinu o djeci, ostaju kući sa bolesnom djecom. Uloge spolova, ipak variraju u zavisnosti od kultura.”, rečenica je iz udžbenika Psihologije za 3. razred Gimnazije izdavača Denfas Tuzla 2005. godina.

Ovo su samo neki od primjera koji su izdvojeni u analizi Udruženja Q, koji pokazuju ne samo diskriminaciju po osnovu seksualne orijentacije, nego i položaja i prava žena, ali i djece. Iako BiH ima Zakon o ravnopravnosti spolova (2003.) koji izričito uvodi zabranu diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije; indirektno na osnovu rodnog identiteta u pogledu ostvarivanja prava na obrazovanje LGBT osoba, te uvodi obavezu u pogledu prikaza tema vezanih za seksualnu orijentaciju i rodni identitet u nastavnim planovima i programima u smislu promovisanja principa jednakosti, citirana analiza pokazuje da ove smjernice ne prate udžbenici u srednjim školama. U BiH na snazi je i Zakonu o zabrani diskriminacije (2009.) koji izričito navodi i rodni identitet kao zabranjeni osnov diskriminacije.

Jednu od rijetkih i opširnijih definicija homoseksualnosti autori analize su pronašli u udžbeniku biologije za 3. razred opšte gimnazije Svjetlost Sarajevo, 2006. godina:

Polni nagon kod čovjeka se, po pravilu, usmjerava na osobe suprotnog pola. Ovako heteroseksualno ponašanje ima svoj biološki smisao u razmnožavanju i održanju vrste. Međutim, postoje ljudi koji polne partnere nalaze u okviru istog pola. Takve osobe se nazivaju homoseksualnim. Oni prema drugom polu pokazuju vrlo mali ili nikakav interes.Kao što muškarac i žena žive zajedno, tako i homoseksualne osobe mogu svoje prohtjeve zadovoljiti sa svojim partnerom. Tu se radi o intimnom prijateljstvu između mušaraca ili žena. Veze u ovakvim partnerskim odnosima sadrži i duhovne i polne odnose. Homoseksualnost nije osnova za društevnu diskriminaciju.Uzroci homosekualnosti do danas nisu  poznati. Pretpostavljeni, dakle, mogući uzorci, su nasljeđivanje, uticaj hormona za vrijeme embrionalnog razvoja, te procesi učenja putem utiskivanja. U ranom pubertetu mladi često pored heteroseksualnog ponašanja, pokazuju neke oblike homoseksualnosti. Ovaj tzv. mladalački homoseksualitet je samo prolazna faza polnog razvoja.”

Posebna odlika svih udžbenika jeste da su pisani u muškom rodu, osim gdje se izuzetno navodi ženski spol.

„U udžbenicima nije ostavljeno dovoljno prostora za teme koje se odnose na seksualnost, jer ni u nastavnim planovima i programima ovih školskih predmeta nije predviđeno da se detaljnije obrade. Ono što se odnosi na anatomiju i fiziologiju seksualnosti je koliko toliko prisutno u udžbenicima, ali socijalni i psihološki momenat je izostavljen. Emotivna komponenta, specifična komunikacija, stavovi i predrasude, kao i prevencija problema seksualnosti su izostale. Drugim rečima, djeca ne dobijaju informacije koje im mogu koristiti i olakšati odrastanje, pomoći da private na adekvatan način svoju seksualnost i da odgovore na brojna pitanja koja postavljaju dok eksperimentišu u ovom segmentu sazrijevanja”, ističe psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo.

Obrazovni sistem neusklađen sa EU načelima

Obrazovni sistem BiH je izrazito heteronormativan, te nije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. U nastavni plan i program potrebno je unijeti objektivna znanja o homoseksualnosti. Takođe nužno je ova znanja uključiti u nastavne planove fakulteta na kojima studiraju budući profesor/ce u srednjim školama, te je potrebna stalna edukacija o ovim temama kao vid dodatnog obrazovanja tokom rada. Ukoliko se želi poboljšati odnos prema LGBT osobama, potrebno je uključiti različite odnose: vaspitno-odgojne institucije, druge organe koji posredno utiču na vaspitno-odgojni proces, iskustva LGBT osoba, te profesore/ice u srednjim školama. Navodi se ovo u “Izvještaju o homofobiji, bifobiji i transfobiji u školama u BiH” koji je ove godine izdao Sarajevski otvoreni centar.

Dodaje se i da je, na osnovu izvještaja baziranog na do sada najvećoj studiji o homofobiji, transfobiji i diskriminaciji po osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta u Evropi, Komesar za ljudska prava Savjeta Evrope uz izvještaj predložio i niz preporuka koje bi imale za cilj uklanjanje homofobije, transfobije i diskriminacije u državama članicama Savjeta Evope. Među ostalim, jedna od njih ističe potrebu ukidanja zastarjelog sistema klasifikacija koji homoseksualnost prikazuju kao bolest ili oboljenje u obrazovnom sistemu, tačnije u udžbenicima.

Tamno plavo: potpisnici UN rezolucije o ljudskim i LGBT pravima iz 2011. godine. Zeleno: Protivnici ove rezolucije i zagovornici kriminalnog gonjenja ljudi iz LGBT zajednice (Institucionalna i državna homofobija).

Seksualno obrazovanje - potencijalno rješenje

Kada se priča o seksualnoj orijentaciji, seksulanosti, polnim odnosima, seksualnim manjinama, homofobiji nužno nas upućuje na temu uvođenja seksualnog obrazovanja u srednje škole, koja se često provlači kako po medijima tako i raznovrsnim okruglim stolovima i stručnim krugovima. Ona takođe povlači za sobom i velika interesovanja roditelja, škola, nastavnika. Izražena je i podijeljenost na tabore pobornika i protivnika. Činjenica je da u BiH nemamo podataka o broju abortusa, da mladi sve ranije stupaju u polne odnose, da se vrlo malo koristi kontracepcija, da sa terminima rod i spol mladi nisu dovoljno upoznati, onda je jasno kakvu poziciju imaju homoseksualnost, homofobija, transrodnost.

"O seksu, seksualnosti i kontracepciji se i dalje šuška samo na velikim odmorima, na časovima je ova tema uglavnom tabu, a roditelji često izbjegavaju ove teme i smatraju kako bi škole i nevladine organizacije trebalo da preuzmu odgovornost za učenje djece o seksualnim odnosima i reproduktivnom zdravlju", ističu u Udruženju građana „Akcija protiv SIDA-e“ iz Banja Luke. “Mladi su svakodnevno bombardovani nizom sadržaja sa seksualnim konotacijama, razne javne ličnosti predstavljau se kao uzori i modeli uspješnosti mladom čovjeku, prisutno je u svim medijima i svakodnevnom životu i činjenica je da veliki broj mladih vrlo rano danas stupa u seksualne odnose, tako da nije rijetkost da kroz svoj rad u praksi nailazimo na sifilis, hlamidiju, često mjenjanje seksualnih partnera ili zabrinjavajuću maloljetničku prostituciju, čak i u osnovnim školama”, kaže Marina Makivić iz udruženja.

Dodaje da sa druge strane, postoji veliki broj medija (internet, TV) koji tabuizira cijelu priču i kod mladih stvara nelagodu da pitaju ili otklone svoje dileme. “Uvođenje predmeta seksualno vaspitanje u redovnu nastavu bi trebalo da podrazumijeva dobro obučene stručnjake koji bi na pravi način i u skladu sa uzrastom prezentovali sadržaj, vodeći računa o tome da li i kada stupaju u seksualni kontakt, kome se povjeravaju, kako dolaze do info, koliko znaju o rizicima i da li imaju jasnu sliku o svom seksualnom identitetu.”

Djeca koja prepoznaju sklonosti ka istom polu, u svjetlu trenutne situacije, ostaju prepuštena samima sebi, zatvorena, otuđena i u strahu od osude sredine ukoliko bi otvoreno iznijela svoju različitost. Nekolicina istraživanja u BiH je pokazala visoki stepen spremnosti na verbalna vrijeđanja, pa i fizičko nasilje druge djece prema onoj koja bi pokazala svoje homoseksualno opredjeljenje.

“Sve zavisi od uzrasta djeteta. Predškolska djeca ne razlikuju precizno pojmove zaljubljivanja i prijateljstva, pa se može desiti da se zaljubljuju u drugu djecu istog pola. To je prolaznog karaktera. Za njih je važno da se razumiju, imaju neka slična interesovanja, da se lijepo igraju, pa mogu “pobrkati” zaljubljivanje i druženje. Ako je dijete starije, a primijeti da ima sklonost osobama istog pola, dobro je da se obrati za savjet stručnjaku. Nekome, ko će mu pomoći da se snađe u toj čitavoj situaciji, koja je drugačija od nečega što je uobičajeno. Stručna osoba će pomoći djetetu da ispita da li je ova sklonost prolaznog tipa, nešto što je neka vrsta eksperimentisanja, ili ne. Sa roditeljima, svakako da treba da podijeli ovo svoje saznanje, ali ukoliko smatra da bi to bilo neprihvatljivo za njih, možda da prvo zatraži pomoć stručnjaka, psihologa u školi recimo, koji bi pomogao da se roditelji pripreme za razgovor”, poručuje psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo. Ona dodaje da dijete koje ima sklonosti prema istom polu ima želju da bude prihvaćeno, kao svako drugo dijete, pa mu u tome treba pomoći. Roditelji kada saznaju, obično smatraju da su oni negdje pogriješili dok su vaspitavali dijete, pa razvijaju osjećaj krivice. Dobro je znati, da istraživanja, do sada, nisu potvrdila da se može “napraviti” osoba sklona homoseksualnim vezama. Drugim riječima, i djeci i roditeljima treba podrška da se “snađu” u ovoj situaciji.

“Pitanje uvođenja programa seksualne edukacije u obrazovni sistem vrlo često je bilo praćeno različitim sukobljenim stavovima i interesima, posebno u dijelu sadržaja programa i njegovih ciljeva. I dok se danas brojne zemlje bave analizom efekata uvedenih programa, mi smo još uvijek na pitanju da li nam je program potreban”, kaže Nada Grahovac, Ombudsman za djecu Republike Srpske. Ona ističe da je neophodno da obrazovni sistem prepozna potrebu i utvrdi program sistemske podrške mladima. Program, naravno, treba da bude prilagođen uzrastu djece i mladih i njihovim potrebama, da utvrdi moguće oblike realizacije i nadzor u njegovom provođenju.

Program, navodi Grahovac, prije svega treba da bude u funkciji prevencije, sa ciljem podrške i pomoći mladima u njihovom razvoju i odgovornom ponašanju i otklanjanju negativnih  posljedica koje mogu nastati zbog nepoznavanja činjenica ili uticaja predrasuda vezanih za ova pitanja, a odnose se između ostalog i na prerane trudnoće, polno prenosive bolesti, rizična ponašanja, odnosima u vezama i dr.

Re(edukovanje) homofobije

Kao i u mnogim drugim oblastima u BiH, dobra zakonska rješenja ostaju bez jednako dobre prakse. Promjene u svijesti šire javnosti i na terenu se odvijaju sporo. BiH je posljednja zemlja regiona koja je dobila udruženje koji ima za cilj zaštitu, bobru i promovisanje prava LGBT osoba.

Rezultati istraživanja “Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Obrazovanje” pokazuje da su lezbejke, gej, biseksualni i transrodni (LGBT) učenici/ce u obrazovnom sistemu potpuno nevidljive, nasilje koje trpe prolazi nezapaženo, a problemi sa kojima se moraju svakodnevno nositi jesu izolacija, depresija, slabo samopoštovanje. Istraživanje je takođe pokazalo da je broj outiranih srednjoškolaca/ki u porastu. Zbog straha od osude i odbacivanja, LGBT učenici/ce se rijetko obraćaju za pomoć stručnim radnicima i nastavnom osoblju, a s druge strane, osobama koje rade u srednjim školama potrebna je dodatna edukacija kako bi što adekvatnije pružili psihosocijalnu podršku svojim LGBT učenicima/ama.

Vođeni ovim saznanjima Sarajevski otvoreni centar, u partnerstvu sa Fondacijom Heinrich Böll, Kancelarijom za BiH i Fondacijom CURE organizuje krajem novembra trening pod nazivom (R)edukovanje homofobije i transfobije u srednjim školama u Bosni i Hercegovini u okviru projekta koji finansira Evropska unija Coming out! Zagovaranje i zaštite prava LGBT osoba.  Opšti cilj treninga jeste podrška kroz savjetovanje pedagoškom, nastavnom i upravnom osoblju srednjih škola, te studentima/icama pedagoških fakulteta u BiH za inkluzivan rad sa LGBT učenicima/cama.

Ovo je samo jedan u nizu treninga, okruglih stolova, edukativnih radionica kojima se kroz rad kako sa nastavnim osobljem, tako i sa predstavnicima medija, i nadležnim organima nastoji stvoriti prostor za dosljednije provođenje zakona, ali i za nadogradnju svih onih segmenata društva neophodnih da homofobija bude na prihvatljivom minimumu u udžbenicima, kao i u cijelom društvu.

*Tekst nastao u saradnji sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Sarajevskim otvorenim centrom

Komentari
Twitter
Anketa

U proteklih godinu dana koliko ste puta odgledali neku pozorišnu predstavu?

Rezultati ankete
Blog