Ex-Yu spomenar

Zvonimir Lepetić – negativac jugoslovenskih filmova

Zvonirmi Lepetić rođen je u Beranama 17. novembar 1928. u mješovitom braku: naime, Lepetićev otac je bio Hrvat, a majka Crnogorka.

Glumom je počeo da se bavi relativno kasno. Svoju prvu ulogu ostvario je 1966. godine u filmu „Konjuh planinom“, a zadnja uloga pred smrt mu je bila u filmu „Gluvi barut“ 1990. godine, po istoimenom djelu Branka Ćopića. Za života je ostvario uloge u 58 filmova i 11 igranih serija.

U intervjuu koji je u decembru 1985. godine dao za RTV Revija navodi da je filmom počeo da se bavi u nekadašnjem “Bosna filmu”, a kako je živio u Sarajevu i kad je završio gimnaziju tamo je počeo sa radom.

“Ja dobih zvanje mlađeg saradnika režije i uglavnom sam raznosio kafe. Nešto kasnije debitovao sam i kao reditelj. Možete misliti! Pojma nisam imao kako to treba da se radi pa sam, na primjer, dokumentarnu storiju za Filmske novosti pod nazivom “Štampa u narod” zamislio tako što snimim kako se prave novine u “Oslobođenju”, pa onda kao rotacija, pa kolporteri trče ulicama i viču “kupite novine”. Išao sam jednom i u Dubrovnik da jurim Aliju Sirotvanovića po plažama, da ga slikama kako se višestruki udarnik brčka po plažama”, pričao je Lepetić za RTV Reviju.

Dalje govori da se ta njegova karijera, na sreću, završila odlaskom u vojsku, dok je glumom počeo da se bavi slučajno.

“Ma nije mi ni na kraj pameti bilo da budem glumac”, kazuje Lepetić i dodaje “naprotiv, dok sam još bio s druge strane kamere uvijek sam se čudom čudio i pitao što se ti ljudi, brate, muče, brče i prče ispred kamera, a među njima i taj stariji svijet. Ali, eto i ja završih među njima”.

Prepričava kako se nakon što se zaposlio u sarajevskom Narodnom pozorištu kasnije mnogo putovalo i da je vremenom zavolio svoj posao.

Radio je onda i u pozorištima  u Zadru, Splitu, Kopru, Šibeniku, Zgrebu a na pitanje novinarke Nevenke Opačić “zašto se toliko seljakao?” Lepetić odgovara:

“Vrlo prosto. Stvar sa angažmanom u to vrijeme se riješavala se na vrlo jednostavan način: dekretom. Svakog marta sivm glumcima bi bili podjeljeni otkazi. Poslije toga odeš pred oglasnu tablu, pa ako ti se ime tamo nađe odeš da potpišeš ugovor za još jednu sezonu, ako te tamo nema – put pod noge. Uzgred rečeno, mislim da je takav način bio mnogo bolji nego ovo što se sada radi. Jer, danas se zaposliš u jednom pozorištu, tu ti je uhljebljenje, a sve ostalo postaje rutina, navika.”

Iako je opisivan kao vrlo draga i zabavna osoba i sagovornik, na filmu su ga uglavnom viđali u ulogama negativaca ili nesimpatičnih lica i ljudi iz naroda. 

Jugoslovenskoj gledalačkoj publici je ostao u sjećanju po maestralnim tumačenjima svojih likova. Njegova najpoznatija uloga je svakako ona Đure Čvorovića u Balkanskom špijunu Dušana Kovačevića. Pored nje tu su uloge predsjednika mjesnog odbora druga Radiše u filmu „O pokojniku sve najbolje“, sadističkog ustaše Gavrana u Zafranovićevoj „Okupaciji u 26 slika“ i veselog ekonoma Brke u seriji „Kapelski kresovi“.

Govoreći o ulozi u filmu “Okupacija u 26 slika”, Lepetić isitče da se mnogo razmišljao prije nego što je prihvatio ulogu. Njegov prvi odgovor je bio da mu ne pada na pamet tako nešto da odglumi.

“Onda sam, slučajno u nekim novinama, vidio sliku jednog čovjeka koji je izgledao krajnje obično, normalno.  U potpisu je međutim, pisalo: Maks Luburić. I onda sam shvatio da te grozne ubice, ti monstrumi ne izgledaju uvijek kao zvijeri. Nije ih baš lako prepoznati. I došlo mi je da odigram taj “autobus” u filmu “Okupacija u 26 slika”, i da ga odigram što je moguće bolje. Zato da ljudi vide, da im bude zlo, da shvate da se tako nešto nikad više ne smije ponoviti”, objasnio je Lepetić.


Okupacija u 26 Slika - Zvonko in action ... by Misanthrope_ToNFilM

 

Ispričao je da je imao i niz neugodnosti nakon ovog filma. Poslije premijere u Beogradu prišao mu je čovjek koji je uz sebe imao ženu i dvoje dijece i rekao:

“Znaš šta Lepetiću, bio si mi vrlo drag gost u kući. Uvijek sam te rado gledao, ali poslije ovoga – nosi se u tri p…. m……! Šta ti je to trebalo”.

Lepetić je davao vrlo malo intervjua i uopšte malo je bilo tekstova o njemu.

Svoj odnos sa medijima objasnio je na slijedeći način.

“Koga, molim vas lijepo, briga šta ja mislim. I što bih uopšte ja mislio. U posljednje vrijeme malo mi idu na živce svi ti glumački intervjui, jer sam primjetio da moje kolege mnogo mudruju, svi bi da daju neke recepte, da propisuju norme ponašanja, petljaju se u politiku, ekonomiju…Mislim da mi možemo lijepo da se ispričamo i o nekim manje važnim stvarima…”

 

I drugi članovi porodice Lepetić su se bavili glumom. Zvonkov brat Jozo i Zvonkova žena Terezija su takođe bili glumci, ali ne tako uspešni i poznati kao Zvonko.

Umro je u Zagrebu 4. januara 1991. godine.

U novembru 2005. godine plasirao se 8. na listi „Najbolji hrvatski glumac svih vremena“ koju je sastavio hrvatski filmski časopis „Holivud“.

izvor: yugopapir.com

Komentari
Twitter
Anketa

Po vašoj procjeni koliko će vam trebati novca da bi spremili djecu u školu?

Rezultati ankete
Blog