Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista, kako se taj praznik označava u kalendaru pravoslavne crkve, odnosno Uskrs – Vazam u rimokatoličkom kalendaru, ili samo Uskrs, kako ga imenuju protestantska, anglikanska, luteranska, baptistička ili druge zajednice nastale reformacijom rimokatoličke crkve, nosi epitet najstarijeg i najvećeg ili praznika nad praznicima, jer predstavlja samu suštinu hrišćanstva.
Isus Hristos, Mesija, koji se ovaplotio od Duha Svetoga i Djeve Marije i postao čovjek, došao je u ovozemaljski život da bi svojom žrtvom na krstu spasio sav ljudski rod od grijeha, da bi, potom, uskrsenjem iz mrtvih pobijedio smrt koja je nastala kao posljedica grijeha.
Bez uskrsenja, kao najvećeg događaja vaseljene, kako to navode teolozi, sama Hristova žrtva ne bi imala nikakvog smisla, a hrišćanstvo bi bila samo jedna lijepa priča.
Uskrs ima višestruki značaj, pored osnovnog – pobjede nad smrću, on je i nada za život budućega vijeka i osnova za ponovni Hristov dolazak kada će Sin Božiji konačno uništiti Sotonu – izvor zla, grijeha i smrti.
To je ujedno i najstariji hrišćanski praznik, koji se praznuje još od prvih vremena hrišćanstva. U crkvenom kalendaru nema stalni, fiksni datum.
Glavni je pokretni praznik i na osnovu njegovog datuma određuje se kada će biti drugi pokretni vjerski praznici.
Na Prvom vaseljenskom saboru, održanom u Nikeji 325. godine nove ere, Crkva je ustanovila da se on praznuje u prvu nedjelju koja dolazi iza punog Mjeseca, a koji se pojavljuje poslije prve ravnodnevnice, s tim da to ne može biti prije 4. aprila, niti poslije 8. maja.
Danas ovakav kanonizovani princip određivanja datuma Uskrsa primjenjuju pravoslavne crkve odnosno crkve koje su ostale na ortodoksnoj, pravovjernoj liniji.
Rimokatolička crkva je taj princip napustila 1583. godine, uvela je određene modifikacije u odnosu na princip Nikejskog sabora, a to su prihvatile, tačnije naslijedile, protestantske zajednice.
Izvor: srna.rs
