Ona kaže da su 1992. "pro-bosanske" snage izabrale otcjepljenje i put u nezavisnu BiH, a Srbi ostanak u Јugoslaviji i, kako kaže, put u prisvajanje dijela teritorije BiH s ciljem pripajanja Јugoslaviji.
Silajdžićeva navodi da je "Rezolucija o proglašenju Republike srpskog naroda na teritoriji BiH" izraz legitimne političke volje jednog naroda u BiH da živi u Јugoslaviji, i da, u teritorijalnom smislu jedan dio te zemlje postane federalna jedinica u sastavu Јugoslavije.
Ona dalje kaže da je ova rezolucija bila "politička mjera posljednjeg utočišta", da je predstavljala izraz političke volje srpskog naroda u BiH i da je donesena od strane legitimnih predstavnika srpskog naroda, izabranih voljom naroda na prvim demokratskim parlamentarnim izborima u BiH.
– Donesena u okvirima "novih" institucija, jer unutar ondašnjih institucionalnih okvira SRBiH bijahu preglasani, "odstranjeni" voljom većine, ne imadoše onomad mehanizam zaštite "vitalnog nacionalnog interesa" svi se oglušiše na njihovu "volju" na "opomene" i na "prijetnje", zar se ne sjećate!? – napisala je Silajdžićeva.
Ona navodi da je jedan narod tada posegnuo za referendumom i proglašenjem nezavisnosti, gdje su silom "prava" željeli postići cilj – nezavisnu građansku republiku BiH, uređenu na principu "jedan čovjek, jedan glas", čime su svjesno, s predumišljajem i bez obzira na posljedice željeli nametnuti Srbima u BiH u kakvoj će državi živjeti.
Dodaje da su politički predstavnici Srba bez dileme znali "vješto" da odgovore na pomenuto nametanje.
Silajdžićeva navodi da Odluka o referendumu predstavlja, eksplicitno pravno-formalno oprjedeljenje druga dva naroda u BiH na odstupanje od mirovnih pregovora i ignorisanje volje srpskog naroda.
– Rado bih vas podjsetila da su sve bitne odluke iz tog vremena donesene metodom preglasavanja ili glasanja u odsustvu "kvoruma naroda" , jer isti tada, nije ni postojao. Rada bih vas podsjetila da, glede statistike koja se odnosi na ishode glasanja o referendumu, ne postoji politički legitimitet o većinskoj volji građana u smislu "reprezentativnosti naroda", jer isti nije uvažavao princip pravde na temelju jednakih prava naroda. Fragmentacija podataka na tragu etničke pripadnosti glasača, govori u prilog nedovoljnoj zastupljenosti građana iz reda srpskog naroda, što uopštee i ne čudi, jer je srpski narod u BiH bio pozvan da bojkotuje referendum. Drugim riječima, "mačku o rep" možete slobodno objesiti politički legitimitet referenduma, na tragu kojeg je donesena Odluka o proglašenju nezavisne RBiH, jer su se upravo tim činom, pogazili principi pravednosti triju naroda u BiH. Učinjeno je tako od strane ondašnjih predstavnika "pro-bosanskih" snaga, uzgred Rezoluciji usvojenoj 9. januara, čime se svjesno ušlo u sukob, i u rat do "istrebljenja" – navodi Silajdžićeva.
Ona ističe da je Rezolucija, usvojena 9. januara, uslijedila nakon više od godine dana propalih pregovaranja i dogovora o budućnosti i uređenju BiH.
Podsjeća da da su "ondašnje pro-bosanske snage, (preciznije govoreći predstavnik Bošnjaka), zdušno odbile svaki prijedlog riješenja koji je podrazumijevao administrativnu podjelu BiH, čak i u uslovima prijedloga mirovnog sporazuma koji je podrazumijevao nezavisnu Republiku BiH i centralne ovlasti države".
– U duhu istorijskih činjenica koje govore o prijedlozima rješenja za uređenje BiH u slučaju ostanka u Јugoslaviji, kao i prijedlozima i mirovnim rješenjima o mogućim administrativnim podjelama BiH u uslovima njene nezavisnosti zna se mnogo. Nego ondašnje probosanke snage izabraše politiku nameta i ignorisanja političke volje jednog naroda, baš kao što vi danas pomno čuvate tu tradiciju slaveći 1. mart kao "Dan nezavisnosti BiH", dok istovremeno klikćete kudeći obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske. Čuvate vi tradiciju i danas slaveći priloge i govore koji su se prelamali u Holidej in hotelu, 1993. Govori kojim se iznova, čak i u nemogućim i zastrašujućim ratnim uslovima odbija prijedlog zaustavljanja rata i mirovnog rješenja o podjeli BiH – navela je Silajdžićeva.
Ona navodi da Srbi koji žive u BiH nisu željeli da se otcijepe od Јugoslavije i da su srpski politički predstavnici "bili spremni da pregovaraju različitim oblicima političke autonomije za srpski narod u BiH, u uslovima proglašenja nezavisnosti Republike BiH i da su pregovarali mjesecima".
– "Probosanske" snage su te, koje su pravno-formalno odustale od pregovora i pohrlile da donesu Odluku o Nezavisnosti, bez ogleda na posljedice – ističe Silajdžićeva.
Izvor: rtrs.tv
