Jeste li gledali film “Vuk sa Vol Strita” Martina Skorsezea koji je napravljen po istinitoj priči o Džordanu Belfortu, koji je sa 26 godina postao multimilioner zarađujući na hiljade dolara u minuti da bi sa 36 godina završio u zatvoru dugujući oštećenim klijentima 110 miliona dolara. Film je odličan. U stvari kako film može biti loš ako u njemu imate rizik, pare, žene, kokain, FBI i zatvor? Nikako.
Ali i mi Kema za film imamo.
Kemal Čaušević je oličenje bošnjačkog sna ili bolje reći partijskog sna. Došao je tiho, postao direktor Uprave za indirektno oporezivanje i za 9 godina zaradio 576.000 KM na ime plata i naknada, a kupio nekretnine u vrijednosti od 1.080.000 maraka i još 100 000 uštedio. Za vrijeme mandata sredio je zube i prkosio zakonima logike, matematike i računovodstva, a danas prkosi zakonima države.
On je junak našeg vremena i vjerovatno uzor mladim ljudima koji žele da se bave politikom ili koji studiraju menadžment ili ekonomiju. On je naš vrh i naša nadogradnja.
Taj film o Kemi, ne bi bio samo film o njemu, već i film o nama i propadanju jednog društva. Taj film bi pokazao da što si bliže Poljinama, to si nedostupniji za policiju, tužilaštvo i sudstvo. Da je važnije imati dobrog advokata, nego brata. U tom filmu ne bi bilo nevinih, vjernih, poštenih, ali ni osuđenih.
Naravno i u ovom filmu bi imali žene, tekstil, pare, SIPA-u, tužioce, medije, ali i političare iz najvećih političkih partija u BiH, SDA, SNSD, HDZ BiH. Naravno tu je i međunarodna zajednica kao narator i saučesnik.
Za razliku od Vuka sa Vol Strita, ova priča bi imala srećan završetak, što je važno, jer idu reformski procesi i ne trebaju nam dodatno uplakani i depresivni građani.
Naši vukovi su uvijek siti, a ovce su na biračkim spiskovima.
Već vidim slogan za premijeru na Poljinama. Priča o usponu bez pada Kemala Čauševića čovjeka koji je „Došao tiho, pokupovao nekretnine i umjesto u zatvor, otišao je u legendu!“
