Inzistirajući
na anonimnosti imena ista ostaju poznata redakciji, u nastavku vam prenosimo
njijhovo pismo u cjelini:
Najnovijim prijedlogom izmjene
dijela regulacionog plana „Centar-zapad“, urbanističko planiranje u Banjoj Luci
nastavlja da ispituje granice izdržljivosti gradskog tkiva, granice podnošljivog
života u gradovima, ali i granice postojanosti smislenih društvenih odnosa – granice
iza kojih nastupa varvarstvo neskrivenog služenja jedino i isključivo uvećanju (finansijske
i svake druge) moći malog broja beskrupuloznih pojedinaca. Nakon dvadesetogodišnjeg
procesa preuzimanja skoro svakog parčeta prostora koje se moglo nazvati javnim i
nakon privatizovanja svake lokacije na kojoj je zajednica grada mogla da zamišlja svoj razvoj, savremeno „ograđivanje“ u Banjoj Luci
nailazi na još jednu stanicu u degradaciji prostornog, istorijskog i kulturnog identiteta ovog grada.
Vila porodice Paskolo, porodice italijanskih industrijalaca koji su, na tadašnjoj
periferiji Banje Luke vodili ciglanu po kojoj je čitav jedan kvart dobio ime, prema
Nacrtu Izmjene dijela RP „Centar-Zapad“ trebala bi da potone u mrak poslijeratnog
banjalučkog urbanizma, stiješnjena previsokim i prenatrpanim stambenim objektima
čiji je pripadajući prostor dovoljan tek za nekoliko parking mjesta. Arhitektura
kuće, građene dvadesetih I tridesetih godina prošlog vijeka, predstavlja karakterističan
prelaz između dva arhitektonska razdoblja (ili čak epohe). S jedne strane, na objektu
su prisutni elementi akademizma, kakve u Banjoj Luci uglavnom srećemo od perioda
austrougarske okupacije. Sa druge strane, opšti prostorni sklop kuće projektovan je pod uticajem Modernizma i ideja značajnije
uočljivih u lokalnoj arhitekturi od inaugurisanja Banje Luke kao administrativnog
centra Vrbaskebanovine.
Vila stoji u specifičnom pejzažnom uređenju koje je od početka integralni
dio njene cjelokupne fizionomije i njenog prostornog i kulturnog identiteta. Ovaj
objekat važan je dio jednog od najznačajnih perioda u graditeljskoj istoriji Banje
Luke. Nastajao je u istoj kulturnoj klimi i sa sličnom mješavinom uticaja kao zgrade Pozorišta, Hipotekarne banke,
Higijenskog zavoda, ali i Banskog dvora i Sokolskog doma. Sa ovim, kao i sa drugim
srodnim objektima predstavlja jasno definisanu kulturno-istorijsku cjelinu koja
značajno određuje identitet čitavog grada.
Objekat je i u prethodnom periodu bio pod zaštitom države zbog svojih spomeničkih
vrijednosti, a od 2010. godine proglašen je nacionalnim spomenikom BiH. Prema Odluci
komisije za očuvanje nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg
okvirnog sporazuma za mir u BiH, propisane su precizne mjere zaštite ovog kulturnog
dobra, koje podrazumijevaju i hortikulturno uređenje vrta oko vile prema izvornom
stanju (Odluka je donešena na 49. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika,
održanoj 26. Oktobra 2010. godine u Sarajevu). Nacrt Izmjene dijela RP „Centar-Zapad“
predviđa da Vila Paskolo bude tijesno okružena raznolikim stambenim objektima i
na taj način, suprotno odluci o stavljanju objekta pod zaštitu i suprotno Zakonu
o kulturnim dobrima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/95) i Zakonu o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih
spomenika BiH ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir
u BiH („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 9/02), naruši ukupni ambijent ovog
nacionalnog kulturno-istorijskog spomenika. Neposredno uz sjeveroistočni obod parcele,
prema predloženim izmjenama, izrastao bi objekat od ukupno osam nadzemnih etaža,
dok bi parcela kuće na svojoj sjeverozapadnoj strani (uz Aleju Jovana Dučića) bila
i sama podijeljena i izgrađena nizom od tri objekta sa ukupno četiri nadzemne etaže.
Podzemne garaže svih pomenutih objekta, zajedno sa silaznim rampama i sa predviđenom
trafo-stanicom još dublje ulaze u okruženje i samu parcelu vile.
Planirani objekti, osim što bi brutalno i nepovratno degradirali zaštićeno
područje jednog nacionalnog spomenika, istovremeno bi svojim stanarima i drugim
korisnicima pružili nezadovoljavajuće nizak standard stanovanja. Nema sumnje da
bi na datoj lokaciji stambeni prostor (vjerovatno i visokih kvadratura) bio prodavan
kao „ekskluzivan“. Međutim, stvarni kvalitet stanovanja ne može se procjenjivati
tek na osnovu blizine centra ili kvaliteta završne obrade. U predloženoj izmjeni
plana radi se o višespratnim objektima koji nemaju ni naznaka zelene površine, čija
je popločana površina manja i od minimalne i čiji parking prostori ne mogu da zadovolje
potrebe ni poslovnih prostora u prizemlju – sve to u odsustvu planiranih otvorenih
prostora bilo gdje u blizini. O „urbanim vilama“, kako predloženi plan naziva tri
objekta u nizu, dovoljno je reći da ih okružuju trake „dvorišta“ širine od tri do
pet metara.
Sve parcele i objekti o kojima je ovdje riječ, uključujući i Vilu Paskolo,
jesu u privatnom vlasništvu, ali to, u ovom slučaju, nije od presudnog značaja:
objekat vile i njeno okruženje zaštićeni su zakonom kao Nacionalni spomenik. Prema
Zakonu o sprovođenju Odluka komisije za
očuvanje naconalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8 opšteg okvirnog
sporazuma za mir u BiH, svi planovi koji su u suprotnosti sa odredbama ove Odluke
postaju nevažeći, a nadležne institucije dužne su da dato područje, koje ima poseban
kulturno-istorijski značaj, regulišu u formi urbanističkog projekta (kako nalaže član 149. Pravilnika o sadržaju,
načinu izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja).
Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa dao
je pozitivno mišljenje i o inicijativi vlasnika zemljišta kao i o Nacrtu Izmjene
dijela RP „Centar-Zapad“ (neobičnom slučajnošću, inicijativa i nacrt su skoro identični).
Nisu nam poznati razlozi za ovo pozitivno mišljenje, niti su nam poznate procedure,
niti nadležna stručna lica koja su bila uključena u donošenje tog mišljenja, ali
nam je poznato da je „stručno mišljenje“ dato u samo jednoj rečenici: „Uvidom u
dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da se predložena izmjena plana može prihvatiti,
jer se njome neće ugroziti svojstva i vrijednosti valorizovanog dobra“.
Mi, nastavnici i saradnici Arhitektonsko-građevinskog fakulteta Univerziteta
u Banjoj Luci, ne slažemo se sa mišljenjem Republičkog zavoda i izražavamo krajnje
negativno mišljenje o ponuđenom Nacrtu izmjene dijela RP „Centar-Zapad“. Osim toga,
ovaj nacrt je i u suprotnosti sa pozitivnim pravnim propisima. U svrhu osporavanja
predložene izmjene regulacionog plana „Centar-zapad“, napisali smo i posebno stručno
mišljenje koje smo, kao prigovor, podnijeli Administrativnoj službi grada Banja
Luka. Pozivamo i sve ostale zainteresovane da svoje prigovore podnesu u zakonskom
roku (do 15. aprila) i svima, pri tome, stojimo na usluzi.
Ugrožavanje jedne reprezentativne vile s početka prošlog vijeka, odnosno
ugrožavanje njenog (zaštićenog) ambijenta (bez, nadamo se, neposredne opasnosti
po njen fizički opstanak), može se široj javnosti činiti krajnje nebitnom. Nakon
dvadeset godina degradiranja i otimanja bilo čega javnog ili zajedničkog (u daleko širem kontekstu od samog građenja),
ovaj izolovani slučaj vjerovatno i jeste nevažan. Međutim, svaki put kada nevažnim
i neodbranjivim proglasimo oteto parče našeg svijeta, brzina našeg propadanja se povećava. Vjerujemo
da jekrajnje vrijeme da se započne sa usporavanjem i zaustavljanjem tog strmoglavog
pada.
Prošlogodišnje varvarsko uništenje parka kod “Medicinske elektronike” odlično
ilustruje težinu takvog zadatka, jednako kao što nam direktno otkriva osobine onoga
čemu mnogi želimo da se suprotstavimo.
Urbanističko planiranje i projektovanje u Banjoj Luci (i, naravno, ne samo
tu) odlikuje se nepostojanjem relevantnog planskog dokumenta višeg reda – Urbanističkog
plana (posljednji važeći je UP 1975); nepostojanjem bilo kakve vizije – osim one
koja se tiče pojedinačnih privatnih interesa, kao i stalnim parcijalnim izmjenama
regulacionih planova (opet prema potrebama uvećanja privatnog profita). Kao konstanta
i skoro kao suština, tu su netransparentnost i efektivna isključenost javnosti iz
procesa odlučivanja – sve do nivoa bezobzirnog ignorisanja masovnih građanskih protesta
i inicijativa.
Struka arhitekata i urbanista (ali i sve druge koje imaju veze sa građenjem),
neoprostivo dugo prećutkuje skoro sve pojedinačne slučajeve i čitav proces degradacije
našeg životnogokruženja. U društvenom kontekstu u kojem je poljuljan kredibilitet
struke, potcijenjene vrijednosti profesionalnog angažmana, a radne pozicije nesigurne
– nalaze se razlozi zbog kojeg struka ćuti (kao i zbog bavljenja drugim obavezama,
zbog nenaviknutosti na takvo postupanje, zbog upletenosti ili zbog nezamijeranja).
Nerijetko, međutim, naše kolege izložene su direktnim pritiscima, pa su, osim na
ćutanje, prisiljeni i na izradu rješenja pogubnih po grad, struku i po građane.
Poznato nam je da stavove iz ovog pisma podržava veliki broj naših kolega iz struke.
Grafički prikaz Plan prostorne organizacije
Nacrta možete vidjeti na adresi:
http://www2.banjaluka.rs.ba/static/uploads/moduli/javni_pozivi-javni_uvid/na_javnom_uvidu/2013_godina/Centar_Zapad.jpg
(Frontal)
