Nakon prvih utakmica, imali smo veličanstvenu pobjedu Holandije nad Španijom, imali smo njemačko ponižavanje Portugala.I u tom trenutku pored, ove dvije selekcije, imali smo još Brazil i Argentinu, kao najeksponiranije predstavnike Južne Amerike za glavne favorite turnira.
Međutim, kada sagledamo "situaciju", nakon završene grupne faze i osmine finala, čini se da, sada manje znamo, nego li smo znali na početku. A šta je to?Pa mogli bismo ga nazvati "brazilskim paradoksom".
Iako su Holandija i Njemačka tu, za razliku od mnogih drugih predstavnika starog kontinenta, oni su tu zbog bacanja Robena u nadoknadi u šesnaestercu, i Nojerovih istrčavanja, da spasi Njemačku poraza od Alžira-znači, samo zahvaljujući boginji Fortuni (ako sublimiramo sve).
Francuska i Belgija su nešto više od drugih zaslužili prolaz, a nije da nisu SAD i Nigerija imali o čemu da sanjaju i legitimno se nadaju prolazu dalje…
Riječi: Apsurd, paradoks, fenomen (sve sa prefiksom "Brazil 2014")- sve je to Bogata obala, koja iza sebe ostavi bivše svjetske prvake : Urugvaj (2 puta), Italiju (4 puta), Englesku (jedanput) i na kraju Grčku uz zasluženu srću u tom meču.
Šta ćemo sa Kolumbijom?
Kolumbija je jedina reprezentacija koja je zaista impresionirala na sve četiri odigrane utakmice. Sve su ih suvereno prošli, igrajući najbolji i najljepši fudbal, i "podarivši" nam
Džejmsa Rodrigeza!
Zašto među FIFA zvaničnicima "kafeterosi" nisu na popisu omiljenih (Kostariku, dakako ne mogu da "svare")? Pa zato što Kolumbija iskače iz svakog njihovog dolarskog šablona i njihove "logike". Upravo zato, bez obzira na sljedećeg rivala domaćina, se nadamo da neće tu stati. Da će uspjeti dosanjati, ono što je Čile nagovijestio.
Piše: Srđan Šekara
