Po njegovima riječima, vlasti BiH se zadužuju po sopstvenom nahođenju bez posebne strategije zaduživanja, odobravanja, usmjeravanja sredstava s jasnim ciljem gdje bi ona odlazila. Umjesto toga, kaže Hasić, „iz perioda u period rade se rebalansi i ide se u zaduživanje.“
„Zaista je nedopustivo da u toku samo jedne godine entitetske vlade prodaju bankama stotine miliona trezorskih zapisa obveznica i tako ostvaruju enormne profite za kratak vremenski period i na taj način premoštavaju svoje deficite u budžetima“, smatra Hasić.
Podsjetio je da je u Hrvatskoj pokrenuta procedura ličnog bankrota, što je i pravilo u zemljama Evropske unije (EU), tako da ne samo da države i institucije mogu bankrotirati, već i građani. S tim u vezi, kaže, postavljeno je pitanje visokim zvaničnicima da li BiH može bankrotirati, a odgovori su bili „nevjerovatni i interesantni.“
„Jedan od najviših zvaničnika s državnog nivoa izjavio je da ‘BiH može propasti, ali ne može bankrotirati’. To pokazuje potpunu neodgovornost. Napravljen je takav model da nema odgovornosti u vezi sa zaduživanjem i dužničkim ropstvom u koje je dovedena BiH“, mišljenja je Hasić.
S druge strane, kaže on, od ljudi iz Parlamentarne skupštine BiH koji su zaduženi za zakonitosti i implementaciju zakonodavne regulative, došla je informacija da „BiH nema model za bankrotiranje“, što je, smatra Hasić, nevjerovatna konstatacija.
„Zaduženje je toliko da će u narednom vremenskom periodu svako novorođenče biti zaduženo po nekoliko hiljada KM. Svi ovi dugovi su veliko opterećenje za BiH, i oni su prevenstveno išli u potrošne svrhe tj. punjenje budžeta. Malo ili gotovo ništa, išlo je u proizvodne svrhe razvojnog tipa kako bi se ostvarila vrijednost, a iz te vrijednosti stvorila mogućnost punjenja budžeta“, istakao je Hasić.
Po njegovom mišljenju BiH je uzimala izuzetno nepovoljne kredite, prvenstveno iz izvora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), i to sredstva namijenjena zemljama koje se nalaze u krizi i koje imaju potpuno nestabilnu ekonomiju. Druge izvore BiH nije ni koristila, kaže Hasić, „a to su izvori svjetskih i evropskih razvojnih banaka, uključujući i Svjetsku banku, koji se odnose na projekte.“
Hasić naglašava da je vrhunac svega propuštanje korištenja sredstava iz Instrumenata za pretpristupnu pomoć (IPA).
„U periodu od 2008. – 2013. godine izgubili smo 300 miliona eura. BiH je, zajedno sa zemljama Jugoistočne Evrope, namijenjen značajan izvor sredstava u okviru Strategije SEE 20120. Međutim, gotovo ništa nije urađeno po tom pitanju, niti su napravljene odgovarajuće pripreme“, ističe Hasić.
Pojašnjava da se to desilo zato što bi za sredstva koja se uzimaju iz IPA fondova trebala postojati najmanje dva kriterijuma. Prvi je strategija gdje će se ulagati ta sredstva, a drugi je taj da se moraju položiti računi o njihovom ulaganju, od početka do kraja.
„Zato vlasti BiH ne haju za tim sredstvima, mnogo je lakše uzeti sredstva iz kreditnog odnosa i onda ih implementirati po sopstvenom nahođenju“, smatra Hasić.
Izvor: ATV
