Na prvi pogled
nema ništa sporno, međutim šta se dešava u praksi
i šta se meni lično dešava u svakodnevnom radu? U praksi je sa početkom rada Okružnog
privrednog suda u Prijedoru došlo do grubog kršenja odredbi Zakona o parničnom
postupku (ZPP). Predmet se prosljeđuje drugom sudu na postupanje jednom sudijinom rečenicom: „Ode
za Prijedor“.
ZPP propisuje da se sud može po službenoj
dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do podnošenja odgovora na
tužbu. Nakon toga sud se može oglasiti mjesno nenadležnim samo ako tuženi u
odgovoru na tužbu istakne prigovor mjesne nenadležnosti. Dakle nakon
zaprimljenog odgovora na tužbu ne postoji pravni osnov da se sud oglasi mjesno
nenadležnim. Iako svi mi (ili barem većina) nekako u sebi želimo da se parnični
postupci brzo rješavaju, a početkom rada OPS P postalo je realno i očekivati
brže rješavanje predmeta, ZPP je izričit i jasan. Nema zakonskog osnova da se
parnice koje se nalaze u fazi nakon podnesenog odgovora na tužbu upućuju na
postupanje drugom mjesno nadležnom sudu i bez obzira na želju stranaka,
punomoćnika ili suda mjesno nenadležni sud treba da nastavi sa postupanjem do
kraja postupka. Dakle iako Zakon o sudovima propisuje da će određeni sud u
određenom momentu postati mjesno nenadležan, to ne daje za pravo sudu da
parnicu u nevrijeme prosljeđuje drugom sudu.
OPS BL je odlučio da predmete upućuje za Prijedor
bez donošenja rješenja u suprotnosti sa članom 20. ZPP-a, vjerovatno da bi se
strankama onemogućilo pravo žalbe, ali velike su šanse da se isti ti predmeti
vrate u OPS BL, a evo i zašto. Nakon što predmet preuzme OPS P, isti ima
mogućnost da se obrati Višem privrednom sudu sa zahtjevom da rješi sukob
nadležnosti. Ishod je jasan, poštujući odredbe ZPP-a, predmet se mora vratiti
pred OPS BL. Ako ipak OPS P odluči da nastavi postupanje u fazi u kojoj je
preuzeo predmet, epilog bi mogao biti
izjavljivanje žalbe
stranke na glavnu stvar Višem privrednom sudu zbog povrede odredaba parničnog
postupka (člana 20. i člana 19. ZPP-a). Ishod bi, poštujući odredbe ZPP-a opet
bio da se predmet vraća pred OPS BL na ponovno postupanje.
Ukoliko pak i Viši privredni sud zanemari ZPP, postoji i Vrhovni sud RS, a u krajnjoj
liniji i Ustavni sud BiH, pošto je ovakvo postupanje sigurno u suprotnosti sa
načelima vladavine prava i prava na pravično suđenje.
Zaključno velike su šanse da se ovom
preraspodjelom predmeta stvaraju samo dodatni troškovi, koje će na kraju snositi
stranke, a velika je mogućnost da predmeti neće biti brže rješeni jer će se sa
istim igrati ping pong. Ukoliko pak svi sudovi koji će rješavati ovaj problem,
ostanu gluvi i nijemi na flagrantno kršenje ZPP-a onda zakon više nije ono što
u istom piše nego ono što sud kaže.
Aleksa Prole,
advokatski pripravnik
