Ako pokušavate izračunati veličinu kosmosa, brzinu svjetlosti – najbrže što nešto može ići – je primamljivo mjesto za početak i kraj. Razumijete da se od Velikog praska, koji se dogodio prije nekih 13,8 milijardi godina, postoji radijus od 13,8 milijardi svjetlosnih godina, koji označava rub onoga što su samo smrtnici mogli vidjeti.
Pa i ne baš tako.
Kao što su fizičari iznova pokazali tokom proteklog vijeka, svemir se širi brže i brže. Postoji i zasljepljujuće svjetlo koje se nije raščistilo sve do 378.000 godina nakon Velikog praska – događaj koji se naziva rekombinacija (kad se čestice napokon dovoljno ohlade kako bi formirale prve atome).
Ako uzmete u obzir ekspanziju, rekombinaciju i druge varijable, kao fizičar J. Richard Gott III i nekoliko njegovih kolega 2003. godine, dobivate vidljiv svemir koji je u radijusu otprilike 45,66 milijardi svjetlosnih godina – ili 91,32 milijarde svjetlosnih godina širok (ako je radijus vaš promjer).
Međutim, kako su fizičari Paul Halpern i Nick Tomasello sa Fakulteta nuke objasnili u objavi na Medium.com, taj je izračun bio zasnovan na podacima WMAP satelita koji su mapirali prašinu Velikog praska i da podaci više nisu najsvježiji.
Zamjenjujući novije, profinjenije podatke o širenju svemira sa Planck satelita Europske svemirske agencije, Halpern i Tomasello su izračunali da je vidljivi rub svemira zapravo 0,7% manji, odnosno 45,34 milijarde svjetlosnih godina u radijusu.
"Razlika od 320 milijuna svjetlosnih godina mogla bi biti nevažna na kosmičkoj ljestvici, ali to čini naš preporznatljivi svemir pomalo ugodnijim", napisao je Tomasello u svojoj objavi.
Nekoliko stvari moglo bi ovo ograničenje malo rastegnuti na 46,31 milijardu svjetlosnih godina, kao što su recimo – sablasne čestice koje nazivamo neutrinima.
Neutrina prolaze kroz običnu materiju kao da ona nije tamo, pa su mogli ploviti ravno kroz sjaj rekombinacije i ponuditi najranije prizore svemira. Ali isti razlog zašto to mogu učiniti činida ih je vraški teško otkriti, kao što može dokazati svaki fizičar s podzemnim neutrino detektorskim laboratorijem.
Izvor: businessinsider
Frontal/Toni Sarajlić
