Gojko Stojčević, rođen 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci u Slavoniji, kao veoma „slabašno“ dijete koje je rano ostalo bez roditelja. Zamonašio se u manastiru Blagovještenju 1948. godine i dobio ime Pavle, po apostolu Pavlu koji je bio čvrst i stemen u svojoj vjeri u Gospoda, podnosivši velike muke zbog propovijedanja Jevađelja baš kao i Gojko. Za patrijarha Srpke pravoslavne crkve izabran je 1. decembra 1990. godine i ustoličen u Sabornoj crkvi u Beogradu. Umro je u snu, u Beogradu na Vojnomedicinskoj akademiji poslije duže bolesti, 15. novembra 2009. godine.
Patrijarh Pavle je ostao upamćen u narodu po svojoj dobroti i skromnosti, a njegove mudrosti su životne lekcije mnogima od nas.
"Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bi se makar držali principa „Što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima“, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja"
"Prava ljubav je jedino kada ljubav ne traži svoje. Kada voliš nekog bez ikakve logike. To je i prava sloboda. E zato sam hrišćanin"
"Proćiće sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek"
"Nema čoveka bez greha, niti bez dobrog dela"
"Mudrost bez dobrote prelazi u zloću, a bezazlenost bez mudrosti prelazi u glupost"
"I sebi i drugima kažem: mene može da ponižava ko god hoće, al’ da me ponizi nema čoveka na ovom svetu, sem jednog, a to sam ja. Kad to zna čovek ima stabilnost"
"Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana. Ali često kod nas dolazi do onog što nije razlika u mišljenju. Toga se moramo osloboditi. Ako budemo tolerantniji, onda ćemo moći da shvatimo i to gledište drugoga. Ne da ga usvojimo ako nije dobro, ali da ga shvatimo da ne dođe do mržnje i ovog što nas cepa i deli"
Frontal/Danka Savić
