Baš zato što se o čuvenim otpremninama više ne govori (pojeo vuk magarca), a ponukana mojim sopstvenim slučajem, tačnije „srazmjernim dijelom penzije” iz Federacije koji sam upravo dobila, a iznosi 9 KM mjesečno (ne nije šala!) – želim da se vratim, sada već zaboravljenoj temi – penzije za odabrane.
Niko niti hoće, a izgleda i ne može, da promijeni tu nezapamćenu pljačku u vidu samoodređivanja penzija, plata, naknada, benefita, dnevnica itd. za one koje smo izabrali da nakon glasanja promijene naš život.
Oni sebi, zaista, jesu promijenili život.
Dakle, oni koji su bona fide glasali za Dušanku Majkić i druge, jer ona u ovome nije jedina (što smo mi saznali slučajno), koja je sjajno naplatila svoju dugogodišnju muku zastupanja srpskih interesa u Sarajevu – shvatili su o čemu se zapravo u cijeloj priči radi.
Radi se o tome da je trebalo dobiti ili zadržati MJESTO u Sarajevu – i sve brige oko uhljebljenja bile su riješene.
Nečuveni postupak D.Majkić je i šef njene partije ocijenio nemoralnim! Šta je stranka učinila po ovome pitanju? Ništa. Da li je ičija stranka učinila išta konkretno (osim ljutite priče u prazno A. Pandurević, dežurne bukačice, koja se zapravo nada da će što duže i sama ostati u Sarajevu.) Naravno ,ništa.
Zašto bi išta učinili? Poštovao se Pravilnik, oni su dobili OTPREMNINU kao i drugi prije njih. Gdje je tu greška? Šta se Majkićke tiče što se ovdje radi o tome da se ona vratila na posao – nakon što je penzionisana. I nakon što je dobila 28.000 KM.
Da li je iko od običnih ljudi mogao da se vrati na ISTI posao nakon što je penzionisan !? To su mogli samo oni, koji koji su se izdigli iznad mase koja je za njih glasala i kojima ta masa više ništa ne znači. Taj značajan dio naroda koji živi od 160 – 260 KM penzije je zastrašujuće siromašan. Posebno mislim na one koji ne znaju da li će sutra uopšte dobiti taj iznos penzije, od koga svakako ne mogu da žive, ali i taj iznos čekaju kao ozebao Sunce !
Nakon 22 godine rada u Sarajevu od PIA Federacije sam dobila rješenje za tzv. srazmjerni dio penzije od 4, 5 KM mjesečno (9 KM je penzija za dva mjeseca ). Tačno toliko. Potpuno je nevažno što ja imam dio penzije, koji sam zaradila ovdje u RS. Radila sam do navršene 65. godine života, skupila 38 godina staža – ako se ne računaju 2 godine koje su mi oteli u Sarajevu (kao dokumentacija izgorila!!!) i one 3 godine godine u kojima me nisu prijavili na Šumarskom fakultetu u Banja Luci.
Postoje stroga pravila u PIU, rekoše mi. Naravno da postoje, toliko i ja znam.
Samo, za one GORE ne odlučuje PIO ni ovaj – ni onaj gore. Pravilnici , koji oni sami sebi donose, su fantastični – čak toliko bajkoviti da je dovoljno samo da se pokazuju na TV –u i da ništa drugo ne rade.
Kao i sve ostalo i ova priča je post festum!
Mi , koji smo vjerovali da možda ipak ima nekakve pravde, neka mrvica morala i poštenja- samo smo kamenje pored puta onima kojima svi putevi vode – u fotelju. Makar bili polupismeni bukači, kojima riječi i obećanja ne znače ništa, koji se rukama i nogama drže za svoje stranke, jer su bez njih niko i ništa – koji glume da su ljuti, koji kritikuju one što su isti kao i oni sa kojima se smiju i piju kafu – kad nisu pred kamerama.
Oni misle samo na sebe i o sebi. Sramota.
A riječi jedne davne pjesme koju parafraziram glase: I sve će to pokriti ruzmarin, pepeo i šaš…
Jednog dana.
