Piše: Mišo Vidović
Fotografije: Drago Burazer
Niko više nije ponovio
ovakav uspjeh, a danas , nakon te 1986. godine, i dalje stoji nepobitna
činjenica da je „Basdans“ svojim nastupom „potukao“ grupe poput „Van Goh“,
„Fit“, „Đavoli“ „Ogledala“….Koju godinu kasnije ovi bendovi objaviće ploče i
imaće zapaženu ulogu na tadašnjoj rok-sceni.
Dvadeset
godina kasnije, 3. jula 2006., u kafiću kina „Palas“, dok, Nešo, Zdena, Tica, Sina, i Denis, vrše posljednje pripreme za koncert kojim će oblježiti dvadeset godina od pobjede
u Subotici, i dalje se „vrti“ konstatacija: Nažalost, bend poput Basdansa još
nema ploču. Konstataciju „podržava“ i nekadašnj izvršni producent benda
Drago Burazer, ali „plašimo“ se da bi nas daljna priča o tome odvela u nedogled
traženja odgovora na kratka, ali možda i najteža pitanja: Kako? Zašto? Istina, poznate
su nam neke „činjenice“ i „okolnosti“, koje su dovele da toga da Basdans nikada
nije objavio ploču ali bavimo se u tom
trenutku važnijim stvarima – „namještamo“ foto-aparate da zablježimo sve ono
što se će se događati u i oko bine te
julske večeri 2006. godine kada su
zvuci rokenrola osamdesetih ponovo
protresli Banja Luku. Ali, za svaki slučaj da se podsjetimo: Nakon pobjede na
Omladinskom festivalu u Subotici, Basdansu bila su u prilčnoj mjeri otvorena vrata na ulazak u prvu ligu tadašnje
rok-scene.
Mada su još uvijek imali status demo-benda stizali su brojni
pozivi za koncerte, gostovanja u relevantnim muzičkim emisijama, pjesme su bile
su vrhu top-lista, a interes su pokazivale diskografske kuće, između ostalih beogradska
Produkcija gramofonskih ploča
Radio-televizije Beograd (PGP RTB) i zagrebački
Jugoton. O „konekcijama“ sa ovim izdavačima, govore i dijelovi teksta
koje je prije osam godina napisao i objavio banjalučki novinar Ljubiša Javorac:
…Nakon Subotice, Oliver Mandić je dva mjeseca dovodio mnogobrojne 
telefone
do usijanja, a njegov se vjerovatno istopio u uzaludnim pokušajima da pronađe
momke iz Basdansa. Kao glavni i odgovorni urednik PGP-a želio je da im ponudi
saradnju. Istovremeno, na Jadranu, oni su se ludo provodili i svojom svirkom
razvlačili usta turistima i lokalnim ljubiteljima dobrog zvuka. Napokon je došlo
do susreta koji je obećavao. A onda je uslijedilo prvo razočaranje. Mandić im
je odmah istakao da PGP želi da im obezbijedi sve uslove za snimanje prve ploče.
Međutim, zahtijevao je da im Marina Tucaković preradi tekstove, a on da
odsvira klavijature i napravi aranžmane. Jednoglasno su ga odbili. Vjerovali su
u svoj kvalitet, ali bili su svjesni i činjenice da idu ispred svog vremena, što
je, pokazalo se kasnije, uvijek bio njihov najveći problem…
O tome kakva je bila „šema“ sa
zagrebačkim „Jugotonom“, koji je iskazao
ozbiljne namjere, kolega Ljubiša Javorac, zapisao je:
…Zahvaljujući odličnim svirkama po Zagrebu na red su došli i pregovori o
snimanju ploče za Jugoton. "Postavili smo visoke zahtjeve", kaze Sina
(Siniša Tomić, bubnjar-op.pr). "U Zagrebu je za nas iznajmljena kuća, a
dogovorili smo se i oko dnevnica koje su bile veoma dobre", priča Nenad
Matejić o pripremama za ulazak u studio. Dva dana nakon dogovora dogodilo se
opet nešto sto je teško objasniti. Izgledalo je kao da se više sile opiru
namjerama Basdansa. "Ušao sam u tu našu kuću i odmah primijetio da nam je
nestala kaseta sa materijalom koji je trebalo da snimimo", govori Nešo…
Prema brojnim tvrdnjama
zbog ovakve situacije i „razvoja događaja“ oko snimanja i izdavanje ploče-albuma, ništa više nije bilo
kao prije. Respektabilan muzički potencijal benda, koji je obećavao da će se
naći u vrhu tadašnje rok-scene, naglo se počeo topiti, a Ljubiša Javorac, u
pomenutom tekstu, primjećuje i da su se „…snaga i kompaktnost koju su imali počeli su da se
rasplinjuju, nedostajale su nove i jače
svirke od onih na kojima su se već dokazali, a pozicija demo-benda to im nije
dozvoljavala…“
Basdans nikada nije
snimio album, ali i danas među
ljubiteljima dobrog rokenrola i poklonicma benda kruže i i preslušavaju se
demo-snimci, a banjalučki fotograf Slobodan Rašić-Bobara (pominjan u prošlom
nastavku „Banjalučke razglednice-op.aut) još uvijek čuva fotografije benda koje
snimio tokom njihovih nastupa i koncerata. Rašić je nedavno potvrdio i autoru
ovog teksta da je sa Nenadom Matejićem, frontmenom Basdansa, svojevremeno razgovarao
da im uradi fotografije za omot prve ploče!
