Vlada
Velike Britanije je izašla sa podatkom o pojavi novog
soja virusa SARS-CoV-2 koji se na lakši način širi između lјudi kao rezulat
serije mutacija koje su otkrivene u genetskom kodu patogena.
Prema
riječima britanskog premijera, novi soj virusa može biti i do
70% prenosiviji, što povećava R broj (efektivni reprodukcijski broj), broj
koji ukazuje na to da li se epidemija smiruje ili razbuktava, za 0,4.
Čini se da
je ”Super COVID” krenuo u Londonu ili negdje drugo na jugu Engleske i čini
već 60%
novih slučajeva COVID-19 u Londonu, a s obzirom da je dvostruko
infektivniji, širi se poput dibljeg požara opterećujući zdravstveni sistem
Velike Britanije.
Naivno je
misliti da tako infektivan virus kao što je ”Super COVID” neće stići do
Amerike ili kontinentalne Evrope, a Zapad se već bori sa ”normalnim”
COVID-19.
Epidemiolozi
su pretpostavljali da ako se novi sojevi i razviju, oni će se širiti brže, ali
biti manje smrtonosni, jer se na taj način bolesti prilagođavaju u pandemijama.
Međutim, to se izgleda nije desilo u ovom slučaju. Umjesto toga, virus
je mutirao u oblik koji se brže širi, ali nije postao manje smrtonosan.
Zbog toga su to loše vijesti – ista stopa smrtnosti, mnogo, mnogo veća stopa
zaraze.
”Super COVID”
je nešto što nikada nije trebalo postojati. To se desilo, jer je u Velikoj
Britaniji dozvoljeno virusu da se širi. A kad dopustite virusu da se širi, on će
mutirati. Što više virusa u cirkulaciji, to će biti i više mutacija – ne samo
linearno, već često i eksponencijalno, dok količina genetskog materijala raste.
Stoga, pošto je virusu bilo dopušteno da se širi u Velikoj Britaniji, počeo je sve
više mutirati, sve dok konačno nije mutirao u potpuno
novi soj.
Postoje dva
načina na koja virus može postati ”gori”. Prvi, može postati virulentniji.
Drugi, može postati smrtonosniji. Ovaj novi soj nije smrtonosniji, ali je
gotovo dvostruko virulentniji. U tom smislu, to je "Super COVID".
Inače, novi
sojevi se pojavljuju širom svijeta, od Južne Afrike do Danske. O njima postoji
manje podataka, pa se ne zna koliko su opasni. Stoga, britanski ”Super COVID”
nije posljednji – vjerojatno je jedan od prvih.
Postavlja
se pitanje: Hoće
li nas vakcine zaštiti od novih sojeva SARS-CoV-2? Odgovor je: Ne zna se, možda. To nije baš dobar odgovor, ali trenutno se dosta toga ne
zna. Nije poznato, na primjer, daje li neka od vakcina dugoročni imunitet
protiv postojećih sojeva SARS-CoV-2, jer nije bilo dovoljno vremena za
testiranje. Ne zna se koliko širok imunitet daju, jer se novi, ”super” sojevi
pojavljuju nakon testiranja vakcina.
Međutim,
ako vakcina i štiti od novih, ”super” sojeva SARS-CoV-2, vakcinacija cijelih
država će potrajati do ljeta. U tom kontekstu, pojava ”super COVID-a” je loša
vijest. To znači da društva već sada moraju prebroditi oko šest mjeseci ili
više sve jače krize. Sistemi zdravstvene zaštite već su prenapregnuti,
ekonomija se muči, ljudi su umorni, a vlade zbunjene i nedorasle zadatku.
Uspon ”Super
COVID-a” je izuzetno loša vijest. Još je gore što se ništa od ovoga nije
moralo desiti. Da je, na primjer, vlada Borisa Džonsona shvatila COVID-19
jednako ozbiljno kao što je to učinila Jacinda Ardern na Novom Zelandu, stvari
nikada ne bi došle do ove tačke. A poenta svega je scenario u kojem će Velika
Britanija uskoro zaraziti Zapad, ako ne i svijet, prvim ”Super COVID-om” –
prvim od mnogih koji dolaze.
Frontal/D.M.
