Andriću je istovremeno uručena i zlatna medalja sa Nobelovim likom na aversu, bareljefom mladića koji pod lovorom zapisuje pjevanje muza na reversu, na kojem je i stih iz šestog pjevanja Vergilijeve Eneide: "Kako je slatko vidjeti ljudski život oplemenjen pronalascima", kao i Andrićevo ime.
Laureat iz Јugoslavije dobio je i novčani dio nagrade u iznosu od 250.000 švedskih kruna, koju je ustupio za unapređenje bibliotekarstva u BiH.
Član Švedske akademije Anders Esterling rekao je tom prilikom da Andrić "nosi u sebi mnogo nježnosti za ljude, ali ne uzmiče ni pred strahotama, niti pred nasiljem koje u njegovim očima potvrđuje stvarnost zla".
"On je pisac koji je majstor jednog sasvim ličnog, orginalnog kruga motiva. On otvara jednu dosad nepoznatu stranicu svjetske hronike i obraća nam se iz dubine napaćene narodne duše južnih Slovena", rekao je tada Esterling.
U svom obraćanju Andrić je pričao o domovini Јugoslaviji, za koju je rekao da je "mala zemlja među svjetovima" govoreći o njenoj burnoj i teškoj prošlosti, velikim žrtvama i nastojanjima da uprkos tome na planu književnosti i kulture nadomjesti sve ono što joj je istorija uskratila, dajući time svoj prilog svjetskoj baštini.
"Vaše priznanje jednom od književnika te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju. Stoga nas ono obavezuje na zahvalnost i ja sam srećan što vam u ovom trenutku i sa ovog mjesta, ne samo u svoje ime nego i u ime književnosti kojoj pripadam, mogu tu zahvalnost jednostavno, ali iskreno da izrazim", rekao je u svojoj besjedi Ivo Andrić.
Izvor: Srna
