Napisao je 26 romana, neke originalno na srpskom, neke na njemačkom, tri zbirke pripovjedaka, tri knjige poezije, pisao je drame, knjige za djecu, memoare, eseje… Između ostalih, prevodio je na njemački Kiš i Albahari, sa njemačkog Brehta, Borherta, Grasa, Bela, Еncensbergera, Jaspersa. Prevodio je mađarsku poeziju na srpski jezik.
Radio je kao nastavnik projektne geometrije, kao novinar, bio je umjetnički direktor Savremenog pozorišta u Beogradu, zamjenik upravnika Narodnog pozorišta i Titov prevodilac za njemački jezik.
Gostovao je, kako je sam rekao, u diplomatiji kao ataše za kulturu i štampu u jugoslovenskoj ambasadi u Bonu od 1974. do 1978. godine. Do raspada SFRJ bio je generalni sekretar Udruženja književnika Jugoslavije.
Rođen je u Zrenjaninu u jevrejskoj ljekarskoj porodici. Njegovi roditelji su ubijeni ubrzo nakon njemačke okupacije 1941. godine. Preživio je nacističke koncentracione logore Aušvic i Buhenvald. Kasnije je pisao o "svom lijepom životu u paklu“.
Njegov život je završio tamo gdje je prije 80 godina deportovan iz Novog Sada kao Jevrejin da umre – u Vajmaru, samo deset kilometara od svog nekadašnjeg logora, u omiljenom Hitlerovom hotelu, na Dan pobjede nad fašizmom.
Rekao je da je svaki dan nakon kampa bio poklon, da se osjećao kao pobjednik samo time što je ostao živ.
Neumoran do posljednjeg časa imao je književno veče u vajmarskom pozorištu posvećeno Bauhausu pod nacionalsocijalizmom i čitao iz svog romana "Kovana pisma”. Presjekao je vrpcu na otvaranju Muzeja prinudnog rada u nacističkoj Njemačkoj.
Kao jedan od posljednjih živih svjedoka "vremena zla“ smatrao je svojom dužnošću da neprestano upozorava na opasnosti zaborava, na povratak nacionalizma, rasizma i modernih diktatora, na pogibiju djece izbjeglica koja bježe od ratova i siromaštva, u svijetu koji je ponovo na prekretnicama.
On je poručio da se nikako ne smijemo pomiriti sa uslovima u kojima živimo.
Vrijeme i mjesto komemoracije biće naknadno saopšteni.
Izvor: rts.rs
