Vaska Radulović, koja je jedan od povratnika u Knin, govorila je za RTS o situacijama sa kojima se susreću Srbi povratnici, ali i o tome kako je počela da piše o sudbini Srba na tim prostorima.
Na pragu kuće u kojoj je odrasla, a 1995. krenula u izbjegličku kolonu, Vaska Radulović govori i o svom povratku. Šesnaest godina života u Srbiji, završen fakultet, stečeni prijatelji nisu je zadržali dalje od Polače nadomak Knina.
Pripremila Tihana Bajić
"Ja sam oduvijek znala da će biti taj momenat kada ću ja doći ovamo. Kada će to biti, nisam mogla da isplaniram, šta ću raditi, čime ću se baviti, ali sam znala da ću ići", navela je Vaska Radulović.
Zbog onoga što je uslijedilo voli da kaže da je i viša sila podržala njenu odluku da se vrati. U to vrijeme, Zajedničko vijeće opština iz Vukovara tražilo je novinarku za područje Like i Dalmacije.
Bez prethodnog iskustva, počinje i do danas ne prestaje da piše o Srbima povratnicima. Među ovim tekstovima, neki su ostavili dubok trag.
"Kada zateknete čovjeka koji živi u kamp prikolici 20 godina pored svoje porušene kuće, u kamp prikolici bez struje, vode, osnovnih uslova za život, pritom je teško bolestan i ne može da izlazi – jedna od teških priča. A pozitivni primjeri su uvek tih mladih ljudi koji su se vratili i koji žele da ostanu", kazala je Vaska Radulović.
A njena priča podrazumijeva svakodnevni prolazak pored praznih komšijskih kuća i osnovne škole u kojoj više nema ni vrata, ni prozora, a ni djece.
"Teško je to. Svaki put i kad prođem ovdje, moj pogled ide na stranu zato što se teško pomiriti sa činjenicom da sve ono što je bilo ovdje, da toga više nema i da je velika vjerovatnoća da toga više neće ni biti", istakla je Vaska.
Dodala je da najviše njenih prijatelja iz osnovne škole u Polači živi u Beogradu i ostatku Srbije, ali i da ih ima svuda po svijetu. Ona je jedina koja se vratila.
Nema još mnogo poznatih lica. Od nekadašnjih 1.600 stanovnika Polače danas ih je osam puta manje.
Vaska Radulović kazala je da vidi sebe u Polači i za 30 godina.
"Ja da, prošlo je 10 godina da sam se vratila i ne mogu reći da je bio jedan momenat da sam rekla – što nisam ostala u Beogradu ili što sam se vratila. Nikada se nisam pokajala i ne mislim da hoću, jer tu sam ja. Ja sam ovdje rođena ovdje je sve moje, moja kuća, preci, groblje i crkva i škola i ulica i seoski bunar, to je sve moje", naglasila je Vaska.
Izvor: rts.rs
