Predstavnici šest njemačkih nevladinih organizacija i jedan namibijski političar predali su peticiju Kancelariji njemačkog predsjednika Јoahima Gauka, u kojoj traže da njemačka vlada prizna krivicu za genocid počinjen početkom 20. vijeka u bivšoj njemačkoj koloniji Јugozapadnoj Africi, današnjoj Namibiji. Predsjednik Njemačke nije primio delegaciju koja je predala peticiju, no predsjedavajući njemačkog parlamenta, Bundestaga, Norbert Lamert se načelno složio da bi se zločini od prije stotinu godina mogli okarakterizisati kao genocid.
"Mi se moramo suočiti sa istorijom i odgovornošću, baš kao što se i Vlada Turske suočava s odgovornošću za genocid protiv Јermena", pojasnio je Lamert u komentaru koji je napisao za njemačke novine "Di Cajt".
Nevladine organizacije oprezno reaguju na takav Lamertov stav, ostajući pri svojim zahtjevima u svjetlu onoga što bi moglo izgledati kao promjena u vladinoj politici.
"Od njemačke vlade tražimo da prizna kolonijalni rat protiv naroda Nama i Herero kao genocid", izjavio je za DW Kristian Kop iz Nevladine organizacije Berlin Postkolonial. "Takođe tražimo izvinjenje najviših zvaničnika države, od predsjednika, kancelarije kancelarke i Bundestaga, kao i povrat svih posmrtnih ostataka žrtava tog čina", dodao je on.
Pitanje posmrtnih ostataka posebno izaziva emocije. Tokom rata od 1904. do 1908. godine, njemački eugenički naučnici, koji su se bavili pitanjima usavršavanja rase, tražili su od njemačkih kolonijalnih snaga da prikupe i pošalju u Berlin lobanje i druge dijelove tijela nekoliko hiljada od nekih 80.000 pobijenih ljudi iz plemena Nama i Herero. Neki ljudski ostaci korišćeni su u eksperimentima, dok je većina prodata kolekcionarima širom Evrope.
Ida Hofman, članica namibijskog parlamenta, koja je u Berlin doputovala kako bi uručila peticiju, kaže da taj čin predstavlja važan momenat za nešto što prerasta u međunarodni pokret, okupljajući njemački nevladin sektor i namibijske plemenske aktiviste poput nje.
Peticija je predata baš uoči 100. godišnjice okončanja njemačke kolonijalne vladavine u Јugozapadnoj Africi – 9. juli 1915. godine.
Hofman ističe da je nezadovoljna činjenicom da ih predsjednik Gauk nije primio u svojoj rezidenciji u Berlinu, uprkos činjenici da je bio tamo kada je peticija uručena, te da je o posjeti i zvanično informiran još prije nekoliko sedmica.
"To je uvreda, ne samo protiv Namibijaca, već i protiv brojnih Nijemaca koji su potpisali peticiju", smatra Hofman.
Genocid u Namibiji, kao i činjenica da je Njemačka imala kolonije u Africi, uveliko su zaboravljeni u Njemačkoj. Namibijci se, u svakom slučaju, ipak dobro sjećaju svega,a sa obilježavanjem sjećanja na žrtve genocida započeli su još od 1932. godine. Njemačka vlada se na to nije niti obazirala, sve do 2004. godine, kada je ministar razvoja Hajdemari Zeul boarvila u Namibiji i izvinila se za počinjene zločine.
"Želim da priznam nasilje koje su njemačke kolonijalne snage izvršile nad vašim precima, posebno nad pripadnicima plemena Herero i Nama", izjavila je tada Zeul i dodala: "Zločini i ubistva počinjena tada danas bi bila nazvana genocidom, a general Lotar fon Trota sigurno bi bio osuđen zbog tih zlodjela. Baš kao što kažu i riječi naših molitvi, molim vas da nam oprostite naše zločine i našu krivicu".
Sjećanje na žrtve, a ne na počinioca
Nevladine organizacije su ogorčene onim što nazivaju "zvaničnom tabu-temom" o Nama i Herero narodima i ulogom cara Vilhelma II u zločinu, posebno na način kako se to tumači u školskim knjigama. Takođe kritikuju postojanje spomenika koji slave njemačku kolonijalnu istoriju. Kop navodi primjer spomenika sedmorici palih njemačkih boraca, koji se nalazi u Kolumbiadam ulici u Berlinu.
"Godinama smo ulagali žalbe zbog tog spomenika i konačno su gradske vlasti postavile i spomen ploču u znak sjećanja na namibijske žrtve. Ipak, ta omanja kamena ploča ne odaje počast namibijskim žrtvama na pravi način. Spomen ploča za 80.000 ubijenih Namibijaca postavljena je ispod velikog spomenika sedmorici njemačkih vojnika, koji su, u principu, pripadali trupama koje su počinile genocid", kaže Kop.
Ida Hofman i nevladine organizacije posebno ljuti što je Gauk nedavno ocijenio kako su Turci počinili genocid nad Јermenima 1915. godine, ali ne i da su Nijemci počinili genocid u Namibiji.
Navode primjere isplate odštete Јevrejima i nekim manjinskim grupama u Istočnoj Europi zbog zločina koje su počinile nacističke trupe, kao model koji bi trebao biti primijenjen i u slučaju Namibije.
"Odštete moraju biti plaćene. To nije ništa čudno, jednostavno mora biti tako urađeno", zaključuje Hoffmann.
Izvor: RTRS
