Utorak, 17. oktobar 2017.

Nikola Mojović

Vrli mladi svijet

Ta promjena o kojoj pričate, ona koju bi trebalo da donesu neke nove generacije, neki novi i mladi ljudi. E, nju možete po svemu sudeći da okačite mačku o rep.

Zadnjih decenija, od kad je sve otišlo niz jako strmu nizbrdicu i od kada su na neki način mnogi koji su željeli nešto bolje najzad shvatili da od tog bolje sa današnjim mentalitetom društva neće biti jedno malo duže vrijeme, ti isti su se okrenuli mladima. Tako smo došli valjda do neke vrste utjehe, nekog odbrambenog mehanizma koji se izgleda sastoji u ideji da će mladi (koji su za divno čudo u tom kontekstu pametnije nego što ih predstavljaju van tog konteksta) biti ti koji će podmentnuti leđa i naći ingeniozni način da zaustave naša kola koja jure ka sunovratu.

Valjda je i to dio mentaliteta naroda, jer iskreno ovo u prevodu zvuči otprilike. "Znate šta djeco, mi jesmo bacili mast u propast, ali vi ste ti koji ste pametni, vi će te nas izvaditi iz problema u koji smo vas uvalili."

Kao i uvijek kod nas neko četvrti treba da riješi problem.

No, na kraju krajeva to i nije ništa neobično, uvijek se polagalo u mladost i novu energiju koja dolazi i koja bi trebala donijeti i nova rješenja za stare probleme, i zaista to je način na koji društvo u globalu funkcioniše i čemu je normalno nadati se i očekivati.

No, statistika je prilično surova ponekad i u ovom slučaju baš nam i ne ide na ruku.

Riječ je o istraživanju koje je sprovedeno među studentima na Banjalučkom univerzitetu i koje je pored većeg broja zanimljivih podataka iznijelo i podatke vezane za popularnost nekolicine popularnih osoba (aj' da ih tako nazovemo iako nisu oni svi zajedno za pola osobe) iz političkog miljea RS. Prema datom istraživanju o predsjedniku naše idiotokratske države (entiteta) Miloradu Dodiku pozitivno mišljenje ima oko 37% studenata, negativno oko 35% i čak 27% koji nemaju nikakvo mišljenje (kako su uspjeli da nemaju mišljenje o osobi koja indirektno značajno upravlja njihovim životima ostaće nam nepoznanica).

Eto dragi moji, ta nada koju polažete u mlade intelektualce baš se i nije proslavila... to valjda govori o kvalitetu budućih "intelektualaca".

Za mene je porazna činjenica da taj budući nominalno najobrazovaniji dio našeg društva, da oni koji treba da iznesu isto daju u neku ruku prolaznu ocjenu jednom hajdučkom vođenju entiteta, doduše reći da je RS postala hajdučija je uvreda za veliki broj ljudi koji su se borili za slobodu, jer ova izložba grabežljivaca pokušava upravo suprotno.
 
Porazno je da osoba koja ne poštuje čak ni osnovne manire lijepog ponašanja može da ima pozitivnu ocjenu od bilo koga ko sebe želi da smatra obrazovanom osobom, intelektualcem.

Zar je moguće da smo kao drštvo na tako niske grane spali?

Zar ovo treba da bude naša nada u promjenu?

Jer ovo je Frankenštaj koji nam zaista može doći glave, jer ovo je pokazatelj potpunog raspada sistema vrijednosti kom bi trebalo da bude podučavana ta spasonosna omladina. Ovo je rezultat jednog društva u kome niko nije svjestan koliko smo jadni, i u kome je i dan danas prioritet čak i za neke buduće intelektualce šuplja i maksimalno zloupotebljena priča o ugroženosti RS, nacije, čega god. Priča koja je omogućila najvećem šljamu da se izdigne sa dna, i koji prijeti da postane nešto što je normalno za naše društvo i da postane uzor nekim budućim generacijama.

Ovo je trijumf beskrupuloznosti i amoralnosti nad nama... ovo je u neku ruku smanjivanje ionako već smanjene nade da postoji neko ili nešto što može da donese preko potrebnu promjenu.

Da, neko će reći da je razlika između onih sa negativnim i onih sa pozitivnim mala, no ona nije trebala biti nikakva, trebala je biti suprotna. Jer zaista ako ovo čudo u kome živimo ima više pobornika nego protivnika među mladim i obrazovanim, ja se bojim da mislim kakava je među ostalim... kakva je kod prosječnih stanovnika RS.

Što se tiče mladih i promjena koje bi oni donijeli... Pa, eto okačite to mačku o rep, i nadajte se da je to na neko kraće vrijeme.


Komentari
Blog