Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Genocid i Srbi

Genocid je riječ koju Srbi izbjegavaju koristiti u mjesecu julu i smatraju da je logički i gramatički nespojivo njezino korištenja uz vlastitu imenicu Srebrenica.  Ostalim mjesecima se može koristiti ali samo uz riječi ustaše, Jasenovac i NDH.

Ovo nije šala, ovo je surova istina koja se svakog 11. jula pokaže tačnom.

Elem, 11. jula su u Srebrenici ukopana 33 tijela Bošnjaka ubijenih u prvoj polovini jula 1995. godine i do sada se u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima  nalazi 6643 tijela, ekshumirano preko 7100,  dok se još uvijek traga za više 1000 osoba. Dva međunarodna suda u Hagu, oba su osnovale Ujedinjene nacije,  zločin u Srebrenici su definisali kao genocid nad Bošnjacima, ali to Republika Srpska ne priznaje.

Ne samo vlasti Republike Srpske, nego i mediji u njoj.

Nakon komemoracije u Potočarima 11. jula ove godine u medijima u Republici Srpskoj mogli ste pročitati u dva članka u kojima se kaže da je  1995. godine počinjen genocid u Srebrenici i da su neki  srpski oficiri i političari osuđeni zbog toga. U još nekoliko članaka spomenuta je izjava visokog predstavnika Valentina Incka o inicijativi za usvajanju Zakona o zabrani negiranja genocida, kao i izjava američkog državnog sekretara Majka Pompea.

I to je to.

Koliko ja znam, a mislim da znam, u Republici Srpskoj ne postoji zvanična zabrana upotrebe riječi genocid u kontekstu Srebrenice, ali je sasvim jasno da postoji prećutni dogovor ili bolje reći udruženi politički poduhavat vlasti, intelektualne elite i medija da se ignorišu presude sudova u Hagu, a sve što se dešavalo u julu 1995. godine opisuje kao strašan i veliki zločin.

Zašto se Srbi plaše genocida?

Strah Srba iz Republike Srpske od genocida je potpuno iracionalan jer se zasniva na strahu od dobijanja etikete genocidnog naroda i ukidanju Republike Srpske. Važno je naglasiti da taj strah  se proizvodi od strane samih Srba i to onih koji sebe opisuju kao prave patriote.

Pa da i to razjasnimo.

Ne postoji kolektivna krivica naroda za bilo koji ratni zločin, pa ni za Srebrenicu, a to potvrđuje svaka presuda haškog tribunala ili domaćih sudova.

Baš kao što Nijemaci, kao narod,  ne mogu biti odgovorni za zločine iz Drugog svetskog rata, tako ni svi Srbi kao narod ne mogu da budu krivi za Srebrenicu. Niko pristojan neće tvrditi da su Nijemci genocidan narod, tako niko pristojan i razuman neće tvrditi ni za Srbe.

Takođe, niko razuman ne može očekivati da će Republika Srpska nestati ako prihvati činjenicu da se u Srebrenici počinjen genocid, jer svidjelo se to nekome ili ne to je entitet koji je temeljni dio Bosne i Hercegovine.

Negiranje genocida u Srebrenici opstaje u granicama Republike Srpske i donekle Srbije a to znači na teritoriji od 112 886 km2.  Onoga trenutka kada vi ili vaše dijete napustite Republiku Srpsku i Srbiju negiranje genocida u Srebrenici postaje potpuno iracionalno i posmatraju vas kao bezobraznu budalu ili bezobriznog psihopatu.

Iako ne postoji kolektivna krivica, postoji nešto što se zove moralna odgovornost jednog naroda pogotovo njegove političke i intelektulne elite za izbjegavanje da se suoče sa zločinima koji su počinili njegove političke vođe, vojnici i policajci. 

Oni ne mogu da budu odgovorni za prošlost, ali su odgovorni za sadašnjost i budućnost svoga naroda.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije

 

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Po vašoj procjeni koliko će vam trebati novca da bi spremili djecu u školu?

Rezultati ankete
Blog