Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije.
Postovana ministrice Trivić,
Zovem se Milica P. i idem u 7. razred Osnovne škole „Branko Ćopić“ u Banjaluci. Znate ja dolazim iz jedne etnički čiste, ali prilično čudne porodice. Elem, moj otac je autošovinista, što za mene predstavlja veliko opterećenje. Znate, u drugim porodicama otac pije, tuče ženu i djecu, kocka se, drogira, a moj otac mrzi svoj narod. Pored toga on se parvi da sve zna i ne srami se da o tome govori i piše. On mene ubjeđuje da se tako ponašaju intelektualci, ali ja vjerujem da je to neki psihički poremećaj iz djetinjsta i ja još uvijek više vjerujem svojim nastavnicima i udžbenicima.
Evo navešću vam jedan primjer koji se desio prije tačno dvije godine kada smo u 5. razredu učili da je Jugolovenska vojska u otadžbini popularni četnici, bili pokret otpora u Drugom svjetskom ratu koji se borio protiv Nijemaca i Italijana. On se sa tim nije slagao i govorio mi je da su četnici bili sluge okupatora i izdajnici roda svoga.
Naravno ja i pored toga volim svoga „genijalnog“ oca, pa sam klimala glavom i na času odgovarala onako kako piše u knjizi i kako govori uvažena poslanica iz PDP –a Jelena Trivić.
Ipak prije neki dan, sam slučajno na Jutjubu naleitila na intervju Milorada Dodika koji je dao za televiziju N1 gdje on u jednom trenutku kaže ”Ja sam dijete Kozare, vaspitan sam na toj vrsti priče i stradanja u Jasenovcu. Nikada nisam mogao prihvatiti i negativan odnos sam imao prema tome da su četnici 1942. na Kozari ušli i borili se protiv partizana i da su zarobili zbir koje su predali ustašama, kasnije su bili poklani u Jasenovcu. Govorim o četnicima koji su bili spremni da svoj narod gurnu pod nož ustašama”.
Više puta sam poslušala tu izjavu jer nisam mogla da vjerujem da tako o četnicima govori najveći Srbin u Republici Srpskoj i to u sred Alijinog Sarajeva. Ako je tačno da su četnici u Drugom svjetskom ratu sarađivali sa ustašama, onda uz pomoć dedukcije zaključujem da su siguno sarađivali i sa Nijemcima i Italijanima.
Gospođo ministrice, život mi se pretvorio u košmar. Ne znam kome da vjerujem Miloradu Dodiku ili našim udžbenicima?
Nije lako živjeti s spoznajom da neko ko treba da nas odbrani o novih napada ustaša i balija, novog svjetskog poretka, Soroša i ostalih, ne zna osnovne stvari o ulozi četnika u Drugom svjetskom ratu. Opet, ako je gospodin Dodik u pravu, kako je moguće da se u udžbeniku „Priroda i društvo“ za 5. razred mogu nalaziti takve gnusne laži?
Nakon spornog intervjua iako deprimirana i utučena, nastavila sam da pratim da li će neko reagovati na ovu izjavu Milorada Dodika. Od srijede do danas (znači 5 dana) samo čitam dnevne novine i gledam dnevnike, da vidim hoće li iko objasniti Milorad Dodiku da je u krivu, ali ništa.
Ćuti Akademija nauka Republike Srpske. Ćuti katedra za Istoriju na Filozofskom fakultetu. Ćuti vojvoda i profesor Poplašen, ali i studenti sa Fakulteta političkih nauka. Ćuti Ministarstvo obrazovanja Republike Srpske. Ćuti Prosvjetno pedagoški zavod. Ćuti Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Ćuti Stevandić, Ćeranić i Galijašević. Ćuti Slobodan Nagradić. Ćuti Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. Ćute nastavnici istorije. Ćuti Svetosavska omladina. Ćuti Udruženja studenata istorije “Doktor Milan Vasić”. Ćuti i Srpska pravoslavna crkva.
Svi ćute, niko da kaže Dodiku da griješi i da četnici nisu bili takvi.
Ja sam prestala da učim, postala sam apatična i nezainteresovana za školu jer ne vidim smisao svega toga.
Šta će mi istorija, šta će mi znanje, ako niko ne smije da najvećem našem Srbinu kaže da ne zna istoriju? Jebeš društvo gdje elita ćuti, kada najmoćniji pričaju gluposti!
Opet, šta će mi istorija, ako Milorad Dodik zna bolje šta se dešavalo u Drugom svjetskom ratu od istoričara koji pišu naše udžbenike? Jebeš društvo koje falsifikuje istoriju!
Poštovana ministrice Trivić, molim vas da mi pomognete i svojim autoritetom spasite jedan mladi život. Nadam se da ćete mi odgovoriti ko je u pravu, Milorad Dodik ili istorija koju učimo iz udžbenika, jer ako ubrzo ne dobijem neki odgovor, počeću da vjerujem da je moj otac u pravu, a slaganje sa ocem autošovinistom u pubertetu je pogubno za svakog tinejdžera.
Ako mi ne odgovorite odoh da se učlanim u „Oštru nulu“ a vi znate kakvi su oni ekstremisti.
Unaprijed hvala
Milica P.
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije.
