Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (13.12.2020)
Braćo Srbi i sestre Srpkinje,
Sjećate li se izjave Unije Studenata Republike Srpske, Studentskog parlamenta Univerziteta u Istočnom Sarajevu i parlamenta Studentskog doma Pale od 8. novembra kada su nam hrabro poručili i beskompromisno skresali u brk „da nema ništa od skidanja ploče sa imenom prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića sa zgrade Doma, bez obzira ko pokuša da je skine, pa makar to bio i visoki predstavnik Valentin Incko lično.“, a onda su još dodali “Radovan Karadžić je prvi predsjednik Republike Srpske, zemlje koja je naša domovina, koju volimo svim srcem, koju niko neće vrijeđati i napadati bez da dobije povratnu reakciju. Lik i djelo Radovana Karadžića će uvijek živjeti kroz sve stanovnike Republike Srpske, posebno kroz nas studente, koji ćemo ga uvijek poštovati i pamtiti”, naveli su studenti u zajedničkom saopštenju.
Tablu je neki dan skunuo domar, ali se nameću neka veoma važna pitanja, kako je moguće da imamo studente koji su toliko glupi, nemoralni i pizde?
Znam reći ćete da su ovo prejake riječi, ali dozvolite da pojasnim svoj stav.
Koliko moraš biti glup da veličaš prvog predsjednika Republike Srpske koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, osnovanom od strane Ujedinjenih nacija, osuđen za: genocid, progon, istrebljenje, zločin protiv čovječnosti, kršenje zakona ili običaja ratovanja, deportacije, nehumana djela, širenje terora, protivpravni napadi na civile, kršenje zakona ili običaja ratovanja.
I ne samo glup, već i nemoralan da pristaneš da ti dom nazovu po ratnom zločincu.
Dobro, ako su nam studenti već glupi i nemoralni, zašto su pizde?
Odgovor je vrlo jednostavan jer nisu spremni da stanu iza svoje gluposti i nemorala i brane ih kao što su obećali. Kao što vidimo nestala je njihova „povratna reakcija“, a table na domu nema već nekoliko dana.
Ćute studenti koji su rasli uz pjesme o knezu Lazaru i „carstvu nebeskom“, o viteštvu Miloša Obilića i junaštvu Marka Kraljevića, Ljutice Bogdana, Srđe Zlopogleđe. Ćuti omladina koja crta murale Gavrila Principa i Milana Tepića, a inspirišu riječima vladike Nikolaja Velimirovića i Njegoša. Tihuje mladi koji se divi antifašizmu „prvog gerilca porobljene Evrope“ Draže Mihailovića. Ćuti omladina čiji su roditelji, djedovi, ujaci, stričevi pod vođstvom dr Radovana Karadžića „junački“ etnički očistili Republiku Srpsku, pobili silne Bošnjake i Hrvate, protjerali, opljačkali, popalili njihove domove.
Negdje sam davno pročitao da mladi ljudi nisu spremni da sebe prilagođavaju svijetu, već žele da svijet prilagode sebi. Njima su ideali bili ispred realnosti i to su korjeni njihove revolucionarnost. Izgleda, da se to odnosi na neku drugu omladinu.
Ćutali ste kada su skinuli tablu, ćutaće kada udare na Dodika i Republiku Srpsku.
Braćo Srbi i sestre Srpkinje, eto brinem se i tu brigu dijelim sa vama i parafraziraću Josipa Broza Tita koji je onomad rekao narod koji ima ovakvu omladinu, treba da brine za našu budućnost.
P.S. Evo nešto razmišljam možda ipak nisu glupi, nisu ni nemoralni, ni pizde, možda su samo poslušnici vlasti, a to je još gore od ove tri osobine predhodno pobrojane.
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (13.12.2020)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
