Republika Srpska će u 2022, godini potrošiti 250 000 KM, na promovisanje dva izvještaja nezavisnih komisija, za Sarajevo i Srebrenicu, u inostranstvu.
Planirano je da se urade 33 prezentacije vezane za izvještaj o Srebrenici i to 7 u zemljama Evropske Unije, 14 prezentacija u Rusiji, Kini i mozda u jos nekim zemljama Azije, a 12 u SAD i Kanadi. Kada se govori o prezentaciji izvještaja o Sarajevu, tu je planirano 28 prezentacija i to 10 u SAD i Kanadi, 6 u zemljama Evropske unije i 12 u Rusiji, Kini i drugim zemljama Evroazije.
Znači Republika Srpska će po ko zna koji put baciti naše pare „niz vjetar“, a evo i zašto.
Prije svega Izvještaji o stradanju sarajevskih Srba i Srebrenici su toliko loše urađeni, da ih niko ozbiljan ne uzima za ozbiljno, znači njihova relevantnost je nikakva.
„Stručnjaci“ koji su radili na tim izvještajima su autoriteti samo na potezu Vlada Repubublike Srpske, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. Jednom članu komisije, nisam uspio da ga identifikujem, Univerzitet nije dozvolio da se pojavljuje na tim prezentacijama.
Nastup Grajfa u Njemačkoj će biti posebno zanimljiv, pošto mu je upravo zbog rada na izvještaju o Srebrenici, zamalo izmakao oreden.
Evo postaviću pitanje svima nama, čemu prezentacije u Rusiji i Kini, kada tamo javno mnjenje kreira vlast i koji su tradicionalni srpski prijatelji.
Sa ovim parama Milorad Kojić i ekipa „stručnjaka“ neće uspjeti ništa učiniti na promjeni percepcije dešavanja u Sarajevu i Srebrenici, osim što će malo proputovati i naplatiti neku dnevnicu.
Jedva čekam da vidim strukturu posjetilaca tih prezentacija, ali imajući u vidu goste koji su onomad bili na konferenciji o Srebrenici u Banjaluci, biće to gomila teoretičara zavjera, boraca protiv „duboke države“ i ljubitelja Radovana i Ratka.
Da je vlast u Republici Srpskoj, pametna, ove bi pare donirala Memorijalnom centru u Srebrenici i potakla niz zajedničkih istraživanja koji se tiču svih staradalih Bošnjaka i Srba, u i oko Srebrenice, od 1992. do 1995. godine.
Kakav bi to bio državnički potez.
Zamislite zajednički rad Srba i Bošnjaka na utvrđivanju spiska svih žrtava, vremana i okolnosti njihovog stradanja. Potom, da se posvete traženju nestalih.
Dobijeni rezultati bili bi relevantni, prihvaćeni od Srba i Bošnjaka i šok za mnoge. Stavili bi tačku na mnoge spekulacije sa kojima se danas susrećemo, a početak jula ne bi nosio tenzije, mržnju i podjele, nego ćutanje, saosjećanje i poštovanje prema žrtvama.
Gdje bi nam bio kraj?
Ovako, potrošiće se pare budžetskih korisnika Republike Srpske, rezultati će biti nikakvi, a djeca će nam se i dalje mrziti.
Možda je mržnja i cilj?
Preuzeto sa: blogger.ba
