Poslije završenih studija prava u Parizu radio je u Beogradu kao činovnik, a od 1904. bio je u diplomatskoj službi.
Prvu zbirku poezije objavio je kao potpuno izgrađen pisac, misaon i osjećajan, pjesnik unutrašnjih nemira i sukoba, čiji pesimizam potiče iz intelektualnog razmišljanja o prolaznosti svijeta.
Objavio je i zbirke "Nove pesme" i "Pesme". Pedesetak pjesama, koliko je ukupno napisao, odlikuju se elegancijom i savršenstvom forme i spadaju u vrh srpske lirike 20. vijeka.
Najpoznatije su mu pjesme "Na Gazimestanu", "Јefimija", "Dolap", "Simonida", "Napuštena crkva", "Orhideja", "Iskrena pesma", a njegove pozorišne kritike su izraz velike kulture i pouzdanog suda.
U vrijeme Prvog svjetskog rata bio je savjetnik poslanstva u Bukureštu i Stokholmu, a krajem rata u Kopenhagenu. Od 1921. bio je poslanik u Sofiji, a od 1927. u Rimu.
Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 18. februara 1922, a za redovnog 12. februara 1934.
Njemu u čast ustanovljena je pjesnička nagrada "Milan Rakić", koju dodjeljuje Udruženje književnika Srbije.
U diplomatskoj službi je bio skoro do smrti kao poslanik Kraljevine Јugoslavije u inostranstvu.
Umro je u Zagrebu 30. juna 1938. godine.
Izvor: SRNA
