Na početku svog pjesničkog stvaralaštva bio je pod uticajem srpskih
pjesnika Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja i Vojislava Ilića,
ali je potom izgradio vlastiti pjesnički izraz, karakterističan po
elegičnim i rodoljubivim motivima.
Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge, ali i bola
i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kojem je i sam
pripadao.
Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta, a
stihovi nekih od Šantićevih najpotresnijih pjesama govore o patnji onih
koji zauvijek napuštaju otadžbinu i odlaze u tuđinu.
LJubavna poezija velikog srpskog pjesnika iz Mostara razvila se pod jakim uticajem sevdalinke.
Ambijent njegovih ljubavnih pjesama čine bašte, behari, hamami,
šadrvani, a djevojke koje se pojavljaju u njegovim stihovima su skrivene
ljepote, okićene đerdanima.
Bio je osnivač Srpskog pjevačkog društva "Gusle", a potom je izabran
za prvog potpredsjednika mostarskog pododbora "Prosvjete". Šantić je
pripadao mostarskom krugu književnika okupljenom oko lista "Zora", koji
je pokrenuo sa Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem.
Za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je 3. februara 1914. godine.
Izvor: srna.rs
