U publikaciji su sabrane priče različitih autora o egzodusu sarajevskih Srba, koje predstavljaju svjedočanstvo o strašnom, istorijskom trenutku koji je zadesio Srbe u Sarajevu.
Knežević je novinarima uoči promocije knjige rekao da kultura sjećanja ne vrijedi ako se ona javno ne iznosi.
"Moramo obilježavati to nekakvim javnim okupljanjima. Druga jako bitna stvar je da o tome treba objavljivati knjige, koje ostaju kao čuvari pamćenja naroda. Zato je ovo zanimljiva knjiga, jer smo iz jedne unutrašnje perspektive pokušali da ispričamo priču o egzodusu dvojica autora koji su bili dječaci i koji čitav život nose to na svojim plećima", naglasio je Knežević.
On je dodao i da je jedan od autora iz rodne kuće otišao u majčinom stomaku.
"Ovo su potpuno lične priče, kakvih na hiljade ima i u kojima će se ljudi veoma lako prepoznati", naveo je Knežević.
Profesor na Bogoslovskom fakultetu u Foči Darko Đogo rekao je da mu se nekada čini da žrtva sarajevskih Srba nije dovoljno cijenjena, jer su sinonimi za opstanak Srba i njihov herojski otpor neki drugi važni istorijski događaji, kao što su proboj Koridora i Bitka na Košarama.
"Nažalost, sudbina sarajevskih Srba i njihova žrtva se raspršila poput njih samih po cijelom svijetu. Čini se da se ta naša priča razlila na 150.000 pojedinačnih priča od kojih ni jedna nema snagu da ispriča ono što kolektiv treba da pamti", istakao je Đogo.
Đogo je rekao da Srbi iz Sarajeva ne traže status heroja, već samo da dijete u Derventi, Bijeljini, Leskovcu, Nikšiću zna da je opstanak srpskog naroda i sloboda u Republici Srpskoj plaćena užasnom žrtvom života boraca, ali i ostavljenog života i istorije sarajevskih Srba, koja je žrtvovana da bi sada živjeli slobodno i dostojanstveno.
Prema njegovim riječima, naslov publikacije sažima dijalektske, sociološke, nacionalne i sve ostale nijanse egzodusa Srba iz Sarajeva.
"Tada su čitavi životi, grobovi, istorija i nasljeđe spakovani na kamion i tužni otišli, ostavljajući iza vijekove. S druge strane narod je odlazio pun nade i iščekivanja da će život u Republici Srpskoj biti dostojanstven i vrijedan te žrtve", istakao je Đogo.
Dušan Pejić, koji je egzodus preživio u majčinom stomaku, rekao je da je u tekstu koji je uvršten u publikaciju ispričao kako je bilo odrastati jednom izbjegličkom djetetu u specifičnoj sredini, kakva je Srebrenica.
Hadžićanin Bojan Vegara, koji se poslije egzodusa sa 16 godina nastanio u Bratuncu i po čijoj priči je i publikacija dobila ime, pojasnio je da je rukopis nastao u decembru 1995. godine kada je došao kod babe.
"Baba je navaljivala da tata nađe kamion, da sve bude spremno za odlazak, kako ne bi ostali i doživjeli ono što je njena porodica doživjela poslije Drugog svjetskog rata, kada je sve zaboravljeno i poništeno. To je ono što sam spojio u ovoj priči", naglasio je Vegara.
Upitan da li je sve vrijedilo, Vegara je odgovorio potvrdno jer je dobijena Republika Srpska, jer da su ostali ne bi imali ništa.
Izdavač publikacije je Udruženje guslara i epskih pjesnika Republike Srpske, a štampanje publikacije pomogla je opština Istočna Ilidža.
Egzodus 120.000 Srba iz Sarajeva predstavlja niz događaja koji su uslijedili nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada je pet opština Srpskog Sarajeva u cjelini pripalo FBiH, dok je drugih pet podijeljeno između Republike Srpske i FBiH, gdje su Srbi uglavnom dobili periferna, nenaseljena i ruralna područja.
Bježeći iz svojih kuća i sa imanja sarajevski Srbi su ponijeli samo najneophodnije stvari, a mnogi su se odlučili da premjeste posmrtne ostatke članova svojih porodica.
Izvor: srna.rs
