Braćo Srbi i sestre Srpkinje iz Republike Srpske, vremena su ozbiljna i nije vrijeme za zajebanciju.
Ozbiljan je posao stvarati nezavisnu državu Republiku Srpsku, dok nam za vratom dahću Bošnjaci, Hrvati, Bosanci i ostali, ali i SAD, Njemačka, Vatikan, masoni, iluminati, islamski teroristi, građanski aktivisti, autošovinisti, pederi i …. (dopuni niz). Što bi rekli moji u Kalnoviku „Put ka nezavisnošću je popločan ozbiljnom deklaracijom o namjerama“.
Na tom putu potrebna nam je jaka i ozbiljna vlast, nacionalno jedinstvo, kolektivna paranoja, molitva i strah. Nema tu mjesta za zafrkanciju. Humor ukazuje na ono što je loše i one koji su loši u društvu, pomaže nam da neke stvari sagledamo na drugačini način, preispituju ideje i autoritete, relaksira napetost, razvija demokratiju i vraća osmijeh na lice. Ipak moramo imati na umu da sreća, radost, iskrenost vodi ka površnosti, popuštanju pažnje, sumnji što je danas za Republiku Srpsku i srpsko nacionalno biće pogubno.
I ekonomske reforme su ozbiljna stvar i sa njima nema zajebancije. Da bi reformski zakoni bili doneseni i provedeni, vlast mora biti racionalna i odlučna. Naša dužnost je da nezavisnost dočekamo sa BDP Lihtenštajna, produktivnošću Južne Koreje, izvozom Kine i valutom stabilnom kao u Švajcarskoj. Tu nema mjesta za šale i pošalice.
Sa opozicijom nema šale, to su izdajnici i plaćenici koji ne sve načine žele da unište Republiku Srpsku. Sa njima samo tvrdo i bez kompromisa. Ako ih shvatimo neozbiljno ostaćemo prazna ljuštura.
Ne smijemo se šprdati ni sa crkvom jer da nije pravoslavlja, svetosavlja i ćirilice, tih temelja srpskog bića, kako bi se razlikovali od Hrvata i Bošnjaka? Ako su nam temelji loši, kako će u Republici Srpskoj da bude kuća do kuće?
Sa Bosnom i Hercegovinom se ne šalimo, jer to je zemlja sa posebnim potrebama i poteškoćama u razvoju, a šaliti se sa tim nije etički, hrišćanski i socijaldemokratski.
Ni sa narodom tj. Srbima nema zajebancije iz nekoliko razloga. Prije svega mi smo narod a ne pojedici, a sa narodom nema zezanja. Još od Otomanskog carstva mi smo izabrali „carstvo nebesko“ a ne zemaljsku duhovitost. Od tada do danas mi smo žrtve, a žrtvama nije do šale. Osim toga malo smo prijek narod i lako podežemo hladno i artiljerisko oružje kada nas neko zajebava ili mi mislimo da nas zajebava. Na kraju ne treba zanemariti ni lošu materijalnu situaciju, a gladnom narodu nije do satire.
Ne smijemo se šaliti ni sa marginalnim i manjinskim grupama jer bi to moglo da naljuti Evropsku uniju, Ujedinjene nacije, Svjetsku banku ili MMF, a koga je moliti za pare nije ga ljutiti.
Braćo Srbi i sestre Srpkinje nema više zezanja, zbog toga smo iz naših dnevnih novina, sa radija i televizija protjerali šale, pošalice, karikature, aforizme, stripove, satiru, jednom riječju humor.
