Čovjek bi rekao da u beznađu jednog strašnog odliva mozaka i guzica,
na prostoru od preko pola miliona nezaposlenih ljudi (od kojih su neki, da se
razumijemo, i milioneri), u najkorumpiranijem pravosudnom i najskupljem
poslovnom ambijentu u Evropi niko ne bi htio preuzeti odgovornost i upravljati,
ali jok. Stvari su naopake, pa svako hoće da upravlja a termin odgovornosti
svakako i ne postoji.
Obzirom da nam ovih dana u posjetu
dolazi Sveti Otac papa Franjo, sve je u znaku sigurnosnih i duhovnih priprema
za doček jednog od najznačajnijih i najuticajnijih stanovnika planete zemlje. U
tu svrhu, domišljati domaćini su uz pomoć francuskih i italijanskih draguljara
Svetom Ocu pripremili i poklon: medaljon sa privjeskom koji sadrži Davidovu
zvijezdu, polumjesec i krst – 3 simbola 3 velike religije čiji sljedbenici žive
zajedno u Bosni i Hercegovini. U domenu sigurnosnih priprema, cijela je država
na nogama, a poseban poklon Papi učinila je Vlada Federacije, poklanjajući
Svetom Ocu po pola radnog vremena uposlenika svih institucija i javnih ustanova
u ovom entitetu. Srbi k'o Srbi, negostoljubivo odradiše ovaj petak, 5.juni
2015.godine.
5.juni 2015.godine odradili su i
uposlenici privatnog sektora, tako velikodušno zaradivši dio plata za
uposlenike javnog sektora. Svi smo uz Papu, svako na svoj način. Radit će oni
još i zaraditi još; treba platiti kredite MMF-a koji će biti alocirani u
perspektivnu ekonomsku granu – isplatu plata velikodušnom javnom sektoru koji
se duhovno izdiže čekajući Papu.
Čudno je kako mi misli bježe i opet se
vraćaju. Kako, naime, ukinuti Republiku Srpsku? Djeluje teško, a uopšte nije.
Odmah poslije Pape, najbitniji lik domaće medijske scene i scene društvenih
mreža je jedan fudbaler. Bosanskohercegovački fudbaler i član bosanskohercegovačke
fudbalske reprezentacije, 25.godišnji Ognjen Vranješ. Sa 15 nastupa u reprezentaciji Bosne i
Hercegovine, Ognjen Vranješ se u javnosti pojavio sa novom tetovažom –
tetovažom karte i granica Republike Srpske! Javnost je navikla na to da fudbaleri
imaju tetovaže i više i ne govori djeci da to nije pametno. Sada je sporno kako
jedan reprezentativac Bosne i Hercegovine može tetovirati dio Bosne i
Hercegovine, a ne kompletne granice, po ZAVNOBiH-u, Dejtonskom sporazumu i
nasljeđu Kotromanića.
Neki misle da je za ukidanje Republike
Srpske potrebna jedna nova međunarodna konferencija. Neki misle da je potrebno
ukloniti Milorada Dodika, neki misle da je za to potrebna volja OHR-a i
pritisak međunarodne zajednice. Ima tu i radikalnih stavova, ali ne bih ni da
podsjećam na njih dok su u toku posljednje sigurnosne provjere pred dolazak
Svetog Oca. Da me ne zatvore, kao jugoslovenska milicija koja je pred važne
događaje zatvarala lokalne kabadahije. Preventivno? Nego šta nego preventivno.
Ja mislim da je ukidanje Republike
Srpske vrlo jednostavan zadatak za koji ne treba ni međunarodna konferencija,
ni Dodikov odlazak, ni bilo šta radikalno. Samo treba prestati pričati o
Republici Srpskoj. Oni koji žele ukidanje Republike Srpske trebaju samo ćutati.
Ne spominjati ni Republiku Srpsku ni njene granice, ni datume i načine
nastanka, ni mjesto prebivališta osnivača i idejnih i drugih tvoraca; pričati o
Republici Srpskoj onako kako govore o bilo čemu, o utakmici u kojoj ne navijaju
ni za koga i o programu TV kanala 24Kitchen.
Dovelo bi to do izvjesnog momenta
bijesa i otpora, ali onda bi nadaleko poznati srpski inat naglo splasnuo.
Ognjen Vranješ bi skinuo tetovažu, politička situacija bi se potpuno
relaksirala ne bi više imalo smisla govoriti o nezavisnosti, a Srbi bi možda
sasvim izmijenili kompletan politički koncept, tražeći svoj identitet u
jednostavnoj, nedjeljivoj i vječnoj Bosni i Hercegovini. Bio bi kraj jednog
dugog i teškog psihološkog rata i
konačno bi sve došlo na svoje.
E sad mi ostaje samo jedna dilema. Ako
bi misija ukidanja Republike Srpske uspjela na jedan takav, tečan, miran i
bajkovit način, šta bi onda radili SDA, DF, SNSD i SDS? Jebote, morali bi je
izmisliti!
Piše: Damir Delić Đuljić
