Sinoćnja emisija „Apostrof“ na Alternativnoj televiziji ostaće zapamćena po dr Milanu Miličeviću, predsjedniku Glavnog odbora SDS-a i kandidatu ove stranke za načelnika opštine Teslić.
Ovo je prvi put u dosadašnjem dijelu izborne kampanje da je neko govorio o uspjesima svoje mandatne, četvorogodišnje vladavine u nekoj opštini, a da se nije (makar ne dominantno, jeste u jednom trenutku) bavio blaćenjem svoga protivnika.
S obzirom na to da Konstantin Savić nije relevantan kandidat za bilo kakvu analizu, pozabaviću se samo gostima/kandidatima za načelnika Teslića: Bogdanićem i Miličevićem.
Dok se ministar zdravlja i socijalne zaštite Dragan Bogdanić konstantno bavio potcjenjivanjem i umanjivanjem rezultata koje je trenutni načelnik Teslića ostvario, Miličević je galantno i ponosno govorio o stvarima koje je, zajedno sa svojim saradnicima i skupštinskom većinom, uradio na području opštine.
Tako se Bogdanić više osvrtao na uspjehe Miličevića, umjesto na svoj program, pa smo u sinoćnjem „Apostrofu“ ostali uskraćeni da čujemo šta Bogdanić nudi/obećava građanima Teslića. Izuzev par praznih fraza i beznačajnih floskula.
S druge strane, jedinstveni svijetli primjer načelnika u Republici Srpskoj dr Miličević tokom čitave emisije (vidno ponosan) iznosio je činjenice koje govore u prilog njegovoj vladavini u opštini. Realno gledano, ovakav slučaj je rijedak na političkoj sceni RS uopšte, a do sada nismo imali priliku da gledamo nijednog kandidata koji se mogao pohvaliti konkretnim rezultatima. Obično se sve kampanje u RS odvijaju pod parolom blaćenja druge strane, jer (ne)sposobni načelnici nemaju rezultate iza sebe.
Bogdanićev glavni argument je bio da je određene infrastrukturne objekte (poput kružnog toka, čini mi se), gradila Vlada Republike Srpske. Međutim, i to je nevalidan argument, jer se onda postavlja pitanje zašto to vlada nije uradila za vrijeme vladavine SNSD-a u Tesliću, odnosno postavlja se pitanje da li je teslićki SNSD uopšte imao ideju i znao predložiti takav projekat?
Sada dolazim do drugog dijela priče, a to je istrošeni, okoštani i bezidejni SDS za kojeg se čini da nema apsolutno ništa ponuditi građanima Srpske. Sve je to ogromnim dijelom zasluga njihovog predsjednika Mladena Bosića, kojeg je Milorad Dodik tokom ovih deset godina potukao na svim izborima. Do nogu.Bosićeve pristalice bi kao kontrargument navele da je stranka od njegove vladavine bilježila konstantan rast u biračkom tijelu, ali koliko to vrijedi kada su svaki izbori izgubljeni? Plus, nakon lokalnih izbora, pogotovo u Banjaluci, sumnjam da će iko više koristiti ovaj argument u Bosićevu odbranu.
Neharizmatični Bosić se izgleda više bavio tim kako da ostane predsjednik SDS-a nego kako da „prestigne“ Dodika, a to se vidi i po ostvarenim rezultatima.
Ako SDS u budućnosti želi da se nametne kao bitan/najbitniji politički faktor, moraće da mijenja sam vrh partije, a Milan Miličević se čini kao fantastičan izbor. Njegova politička kultura, kultura ponašanja, harizma i inteligencija očigledno odskaču od ostatka rukovodstva partije, pa stoga on ne bi trebalo da bude upitan kao alternativa sadašnjem lideru SDS-a.
Što prije čelnici partije to i shvate, to će biti bolje za samu stranku, jer će nakon ovih lokalnih izbora, kada pristignu rezultati, biti izuzetno teško povjerovati u bilo kakvu sposobnost Bosića da pobijedi SNSD, ikada…
