Sebija: Iiiiiiiii?
Bakir: Šta iii?
Sebija: Kako ti se čini?
Bakir: Ma nije loše, radimo ko ludi, spremna jos jedna apelacija.
Sebija: Ma kakva apelacija?
Bakir: Ma protiv Republike Srpske.
Sebija: Ma ne pitam te to, nego jesi vidio kasting?
Bakir: A to, nije loše.
Sebija: Ma nešto mi ova moja Kabasakal izgleda previše meka, dobroćudna i mršava?
Bakih: Mehka, hanumice, mi kažemo mehka.
Sebija: Opusti se Bake, u kući si. Pričaj kao što misliš, misli kako ti kažem.
Bakir: Ali realno ti jesi takva, dobroćudna i mršava.
Sebija: Kaži mašala.
Bakir: Mašala, jašta.
Sebija: Bake, pa ti si još zaljubljen u mene. Takva sam možda nekad bila, sada sam menažderica.
Bakir: Ma ne brini, sve će biti dobro. Ova serija treba da potakne mnogo emocija.
Sebija: Ma znam, Srbi će da popizde, a bogme i Hrvati.
Bakir: Ne hanumice tih već onih humanih i ljudskih.
Sebija: Bake, te emocije su znak slabosti. Da sam emotivna i neodlučna nikad KUC Sarajevo ne bi stao na zelenu granu.
Bakir: Ma kako si počela, hanumice moja, sve ćeš uvezati i povezati u zelenu transferzalu. To ni rahmetli babu nije uspjelo.
Sebija: Čitam da je to najmanje poznata glumica od sve svih glumaca i glumica u seriji.
Bakir: Molim te ovaj put nemoj nikog da smjenjuješ, imaš KUC Sarajevo pa se time zanimaj.
Sebija: A šta fali Hurem, mogla bi me ona glumiti?
Bakir: Pusti bona ljude da rade svoj posao, nemoj da nam se Erdogan naljuti zbog kastinga.
Sebija: Pa šta i ako se naljuti, presdjedava Čović, nek on duva u vruće mlijeko.
Bakir: Hajde, hajde ne kenjčaj, hanumice moja.
Sebija: Nego u kojoj se epizodi ja pojavljujem?
Bakir: Mislim da su 5. i 6. epizoda.
Sebija: Jazuk je to moj Bakire, jazuk da imam tako malu minutažu.
Bakir: Jeste hanumice moja, ali niti sam ja Baždrević, niti si ti Džeko. Ima scenario, ima režiser, ima i producent, oni o tome odlučuju.
Sebija: A da doplatimo jednu epizodu?
Bakir: Ajde molim te znaš li ti koliko to košta?
Sebija: Pa vratila sam 83 miliona KM duga KUC Sarajevo i Bog zna koliko para uštedila, a ti ne možeš naći nekoliko stotina hiljada KM za jednu epizodu. E zato nam je ovakva država.
Bakir: O čemu bi se radilo u toj specijalnoj epizodi, molim te?
Sebija: Kako o čemu o našem usponu i uspjehu. Zamisli, epizoda počinje flešbekom, ti došao na odsustvo iz JNA, srećemo se u gradu, onda studiranje 11 godina, pa potucanje u vrijeme rata na postdilomskim u Zagrebu, pa specijalizacija. Bože, uvijek sam vjerovala u sebe.
Bakir: Ali, Seko teško je 11 godina studija sabiti u jednu epizodu.
Sebija: Ako me voliš, sabićeš.
Bakir: Znaš da je Zukić u zatvoru, malo je takvih operatvaca, ali probaću nešto izganjati preko Erdogana.
Sebija: Onda vjenčanje, pa moj meteorski uspon u karijeri i njihov strmoglavi pad.
Bakir: Ali hanumice moja ako budemo prikazivali sav tvoj uspjeh tokom karijere imaćemo više mrtvih statista nego u “Igri prestola”.
Sebija: To je cijena menadžmenta Bake, ja sam mila majka kakav je bio Stiv Džobs. Osim toga jebeš menadžera kojeg barem 66% zaposlenih ne mrzi a 50% ne želi brzu smrt.
Bakir: Neću ti ništa hanumice obećati, vidjeću šta se može uraditi.
Sebija: A premijera te epizode je na Sarajevo film festivalu 2018. Godine, taman pred izbore.
Bakir: Inšallah, moja hanumice, inšallah.
