Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije.
Neko veče u emisiji „Dosije“ na Alternativnoj televiziji gostovao je Šef Kluba srpskih delegata u Domu naroda parlamenta BiH Sredoje Nović koji je pored ostalog dao svoje viđenje migrantske krize, a onda dodao…
“Da bi prešli granicu oni (migranti) su spremni da se povežu i sa crnim đavolom, pa tako i sa vehabijama, koji su, sa druge strane, agresivni, imaju svoj interes, a povezani su i sa bezbjedosnim službama stranih zemalja, pogotovo onih koje gaje vehabizam”.
Hajde sada da natenane analiziramo ono što je Sredoje Nović kazao.
Na početku on iznosi tačnu tvrdnju da su migranti spremni da se povežu sa „crnim đavolom“ da bi prešli granicu. Ostaje nejasno koju granicu da li oni između Srbije i Bosne i Hercegovine ili Bosne i Hercegovine i Srbije?
Ako je u pitanju granica između Srbije i Bosne i Hercegovine, još nisam čuo, niti pročitao da je neki selefija uhapšen zbog šverca migranata. U glavom su to organizovane grupe kriminalaca koje ne priznaju vjerske i nacionalne podjele. Tu zajedno rade Srbi, Albanci, Hrvati i poneki član SNSD-a. Ako pogledamo pažljivo granicu između Srbije i Bosne i Hercegovine, na potezu od Kuzmina do Priboja broj muslimana je veoma mali, a selefija još manji. Imamo li na umu da su selefije pod stalnim nadzorom srbijanskih službi bezbjednosti teško je očekivati da baš oni krijumčare migrante sa teritorije Srbije u Bosnu i Hercegovinu.
Ako je u pitanju krijumčarenje migranata iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, bilo bi interesantno da nam Sredoje Nović pokaže koja su to mjesta u Bihaću, Velikoj Kladuši, Cazinu ili Bužimu u kojem žive selefije i predoči dokaze u njihovoj umiješanosti u šverc migranata. Ne sjećam se da je iko od njih odgovarao za šverc migranata. Dodamo li tome i da su pod stalnim nadzorom raznih službi, teško je vjerovati da su spremni na toliki rizik.
Zamislite tek radosti i sreće predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović da ima dokaze da selefije iz Bosne i Hercegovine švercuju migrante u njenu zemlju?
Potom Nović tvrdi da su vehabije „agresivni, imaju svoj interes, a povezani su i sa bezbjedosnim službama stranih zemalja“.
Ne znam šta znači agresivni i imaju svoj interes. Selefije u Bosni i Hercegovini postoje, promovišu svoje viđenje islama ništa više ili manje agresivno nego što to rade druge vjerske grupe i a njihov interes se ne razlikuje od interesa bilo koje druge vjerske grupe. Oni nemaju televizije da promovišu svoje učenje, oni ne ulaze u škole sa svojom vjeronaukom, njihove vjerske skupove ne prenose javni servisi, oni se ne slikaju sa domaćim političarima. To dobro zna i bivši ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović.
Povezanost selefija u Bosni i Hercegovini „sa bezbjedosnim službama stranih zemalja, pogotovo onih koje gaje vehabizam“ je stvar službi bezbjednosti i to se rješava hapšenjima i presudama. Još nisam upratio da su u posljednje dvije godine neki od selefija u našoj zemlji osuđeni za špijunažu ili nešto slično.
Selefije u Bosni i Hercegovini postoje i djeluju i to nije nikakva tajna. Nekima se to sviđa a nekima i ne, ali dok ne krše zakone ove zemlje oni su slobodni ljudi i niko nema pravo da ih zbog toga proziva. Teško je reći koliko je selefija u Bosni i Hercegovini, ali vjerovatno znatno manje nego što nam to želi prikazati Sredoje Nović. Često se u Bosni i Hercegovini selefije poistovjećuju sa teroristima, što nije tačno i za posljedicu ima stigmatizaciju i razvoj negativnih stereotipa prema njima. Na sve to dodavati im još i šverc migranata, bez bilo kakvih dokaza, nije pošteno i ljudski.
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije.
