Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (23.07.2021.)
Vaskoliko srpstvo se obradovalo Izveštaju „Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine“. Elem, izvještaj je postao javan 21. jula pa ga patriotska srbadija već dijeli, postavlja, citira, iako ga nije ni pročitala jer izvještaj ima 1036 stranica.
Pročitaću ga i ja ali hajde prvo da krenemo od autora izvještaja i njihove kompetencije.
Gideonu Grajfu je ovo prvi rad o Srebrenici uopšte i pitanje je kako je mogao napisati poglavlje „Srebrenica i Srednje Podrinje- istorijski kontekst“ bez poznavanja lokalnog jezika jer realno ne možemo očekivati da je ova tema toliko prevođena na engleski, njemački, francuski ili hebrejski jezik. Postavlja se pitanje ko je Grajfu pripremao materijal za izvještaj i koliko je tu bilo nauke, a koliko „patriotizma“.
Stiven Mejer je tokom 90-ih radio u CIA i bavio se Balkanom i to je sve od njegovih kompetencija o ovoj temi. Interesantno je da u svom poglavlju nije govorio o ulozi Amerikanaca u Srebrenici i firme za koju je radio, već o legitimnosti Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Ni Lorens Frenč nikada se nije bavio Srebrenicom do ovog izvještaja, ali to mu nije smetalo da se prihvati posla i napiše poglavlja za Izvještaj o stradanju Srba u Sarajevu, baš kao i poglavlje u Izvještaju u Srebrenici.
Rodžer Bajard je Australijanac koji ništa nije pisao o Srebrenici dok nije postao član tima Međunarodne komisije, onda su ga proglasili ekspertom.
Marija Đurić je profesor anatomije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i već 24 godine vodi laboratoriju za antropologiju. Bavila se ratnim zločinima na teritoriji Srbije, ali se nikada nije bavila Srebrenicom.
Đuzepe Zakarija je novinar i uspio je kao i Frenč da bude ekspert i za stradanje Srba u Sarajevu i za Srebrenicu.
Adenrele Šinabe je ekpert za terorizam terorističke grupe Boko Haram u Nigeriji i nikome nije jasno šta je on imao reći po pitanju Srebrenice.
Valter Manošek je profesor na katedri za političke nauke Univerziteta u Beču i njegova specijalnost je nacionalsocijalizam, Šoa, austrijski fašizam i politika sjećanja, a sa ovim Izvještajem i Srebrenica.
Markus Goldbah je njemački advokat koji se po prvi put susreće sa Srebrenicom.
Samo je japanska profesorica Juki Osa ranije bavila pitanjem rada Haškog tribunala i Srebrenicom.
Kao što vidimo za nepune dvije godine svi oni su postali eksperti za sve ono što se dešavalo u i oko Srebrenice od 1992. do 1995. godine ili kako na početku izvještaja se kaže da je „Komisija sastavljena od stručnjaka koji su birani na osnovu svojih profesionalnih ekspertiza, te ličnog i profesionalnog integriteta.“
Mašala.
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (23.07.2021.)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
