Poštovani Miljenko Jergoviću, izjavili ste za njemački FAZ, „Možda je riječ “protjerani“ prejaka: preciznije bi bilo reći da su bili nepoželjni ili da im je različitim gestama stavljeno na znanje da Sarajevo nije njihov grad“, je citiram Vas na osnovu teksta koji je objavljen na portalu DEPO portal, „Preciznije bi bilo reći da je Srbima nakon rata, različitim gestama, stavljeno do znanja da Sarajevo nije njihov grad.“
Slažem se sa Vašim stavom jer je zasnovan na izjavama i drugim gestama državnika, političara, naučnika, policajaca, rukovodilaca javnih preduzeća i drugih. To je istorijska istina koja koja je osnova Vaš ispravan i odgovoran stav.
Kao istraživač i politički analitičar konsultovao sam novinske tekstove iz sarajevske štampe iz decembra 1995, januara, februara i marta 1996. godine i analizirao poruke upućene Srbima. Iste te poruke upućivane putem elektronskih medija, koje sam isto tako analizirao.
Lopovi raznih vrsta, manipulatori koristili su situaciju da izazovu strah i nesigurnost kod Srba iz Sarajeva, i da pljačkaju i ispod cijene kupuju srpsku pokretniu i nepokretnu imovinu.
Mnogi Bošnjaci i drugi koji su žrtve rata su svojim izjavama i ponašanjem, raznim gestama doprinijeli da se Srbi opredijele za odlazak iz Grada Sarajeva.
Analizom sadržaja tih novinskih i TV priloga utvrdio sam postojanje desetine poruka Srbima da Sarajevo više nije njihov grad.
Bio sam učesnik susreta Srba sa područja Srpskog Sarajeva, u januaru 1996. godine, koji je u organizaciji Engleske ambasade i Sejfudina Tokića, održan sa predstavnicima Grada Sarajeva svih nacija u prostorijama „Prosvjete“ na Koševu koji su nas ohrabrivali i molili da ostanemo u svojim domovima.
Ovi dobronamjerni i hrabri Bošnjaci i drugi, koji su pravi predstavnici prakse multikurturalnosti poraženi su od onih koji su željeli da Grad Sarajevo bude ratni plijen, ratna pobjeda za Bošnjake koji to zaslužuju, jer su ga uz velike žrtve odbranili.
Poruke bošnjačke elite i njihove druge geste jedan su od razloga da u periodu od februara, marta sa područja Grada Sarajeva koja su bila u građanskom ratu pod kontrolom Vojske Republike Srpske, a u poslijeratnom miru u sastavu Grada Sarajeva u biblijskom egzodusu napusti oko 60.000 Srba domicilnih i 10.000 Srba koji su više pod prisilom a manje dobrovoljno.
Priča o 120.000, 150.000, 157.000 ili 170.000 Srba koji su u biblijskom egzodusu u februaru i martu napustili Grad Sarajevo je dio urbanih legendi i nacionalnog folklora!
Istina da je u tom egzodusu Srba iz Sarajeva, 1996. godine, februar i mart, napustilo oko 70.000 Srba (domcilnih i zbjeglica) po izvještajima IFOR, OHR, UN, UNHACER, IPTF, UNESKO, UNICEF, OSCE i EU. To potvrđuju i analize popisa stanovništva iz 1992. i 2013. godine.
Danas po mojim procjenama u Kantonu Sarajevo živi oko 7.000 predratnih Srba Grada Sarajeva, a u Gradu Istočno Sarajevo živi oko 28.000 predratnih Srba Grada Sarajeva, što je osnova, istina da se tvrdi da je od 1992. godine do danas 125.000 Srba iz različitih razloga trajno napustilo predratni, u ratu i poslije rata podijeljeni Grad Sarajevo.
Na sjednicama Komisije za Sarajevo, komisije za reintegraciju OHR, čiji sam bio član, januar-mart 1996. godine govorio sam da će biti velika greška ako većina Srba ode iz Sarajeva. Razumijem bošnjačka elita želi Grad kao znak pobjede, želi Grad za većinu, jer to žrtve zaslužuju.
Rekao sam im dobićete Sarajevo ali izgubićete Bosnu i Hercegovinu.
Danas 30 godina poslije tih dana sve pokazuje da su u pravu oni koji govore da je Bosna i Hercegovina nemoguća država, jer ponašanje bošnjačke elite i položaj manjina (i Srbi su stvarno manjina u Gradu Sarajevu) pokazuju da su neravnopravni i diskrimisani i da Srbi iz Republike Srpske, a Boga mi ni Hrvati, ne vide ga kao glavni grad države Bosne i Hercegovine.
Grad Sarajevo jeste svoj, kako ovih dana naglašava bošnjačka elita u Gradu Sarajevu, ali nije ono što je trebao da bude, glavni grad Bosne i Hercegovine, sa svim atributima koje nosi glavni grad bilo koje civilizovane države.
Jest svoj ali nije naš!
PS: Ovo piše Srbin koji živi u Kantonu Sarajevu, na Ilidži kraj Grada Sarajeva. (Ni Ilidža nije ravnopravana)
