Piše: Samuel Arbesman (Harward Business Review)
Bez obzira da li je ono što mislimo
istina – hranljiva vrijednost pojedinih namirnica, status Plutona kao planete,
ili broja hromozoma u jednom ljudskom tijelu – pa čak i stanja našeg okruženja – populacija plenete,
najbrži na 100 metara, ili snaga određenih ubrzanja – naše znanje je u stalnom
kretanju.
Ispostavilo se da je znanje slično radioaktivnim atomima, jer se raspadne tokom
vremena. I kada imamo posla sa velikom količinom činjenica i informacija, mi zapravo
možemo da predvidimo koliko dugo će biti potrebno da se ono proširi ili propadane
primjenom zakona matematike. U stvari, postoji čak i oblast nauke pod nazivom sajentometrkis
koja proučava takve stvari iz kvantitativne perspektive.
Mi sada znamo
da postoji oblik kako znanje raste i kako se širi kroz populaciju. Takođe možemo
ispitati različite oblasti znanja – medicina, sociologija, itd – i vidjeti koliko
je vremena potrebno za polovinu onoga što znamo u ovim oblastima da se preokrene
ili zastari. Na primjer, u oblasti medicine povezane sa bolestima hepatitis i ciroza
jetre – istraživači su otkrili da je polovina prethodnog znanja poništena u
periodu od 45 godina.
Naravno, nešto od onoga što smo
naučili vjerovatno se nikada neće promijeniti u našem životu, kao što je broj kontinenata.
A nešto drugo će se često mijenjati, kao
što su jučerašnji brojevi na berzanskom tržištu
. Ali to nisu činjenice zbog koji bi trebali da budemo zabrinuti. Mi treba da budemo
zabrinuti najviše zbog činjenica koje se sporo mijenjaju, činjenice koje se mijenjaju
tokom godina ili decenija ili tokom cijelog životnog vijeka – one su zove – mezofakst
(mezo-činjenice) i uključuju sve, od populacije stanovništva u gradovima do toga
kako su izgledali dinosaurusi (oni su imali perje?).
Moramo prepoznati da mezo-činjenice su učestalije nego što možemo da shvatimo
– ali to nije lako. Pošto mezo-činjenice propadaju veoma sporo, često ne uspevajmo
da prepoznamo njihove promjene oko nas. To je problem.
Jedan moj prijatelj,
na primjer, nedavno je govorio sa starijim menadžerom hedž fondova koji je započeo
priču sa slijedećim: "Pošto svi znamo da postoji 4 milijarde ljudi na planeti
… " To je problem. Ovaj finansijski
stručnjak je smrtno pogriješno – u stvari, on je milijarde ljudi izostavio (populacija
danas je više od sedam milijardi). Njegova informacija je nekoliko decenija zastarjela.
Sada zamislite da donosite odluke na osnovu takvih informacija. To ne bi bilo dobro.
Ovo je možda ekstreman primjer, ali ljudi
stalno donose razne vraste odluka zasnovanih na zastarjelim činjenicama. Samo razmislite
o demografiji. Koliko trgovaca i oglašivača nisu uspjeli da održe korak sa smanjenjem broja bijelaca u SAD? Vjerovatno mnogo.
U redu je ako citirate neka
polu-sjećanja na činjenice koje ste pročitali u magazinu prije godinu dana na nekoj zabavi, ali koristeći je kao osnovu za
odluku može imati dalekosežne posljedice. I to postaje sve veći problem kako informacije
oko nas rastu i sve brže i brže se mijenjaju.
Nažalost, ne postoji lak način da se
ostane svjestan promjena. Ali, moramo da priznamo sebi da će veliki dio onog
što smo znamo biti zastarjelo u roku od nekoliko godina – kao što uče studente
medicinske škola – kako bismo mogli da imamo zdraviji pristup donošenju odluka.
Moramo stalno da doedukujemo sebe, da
izbjegavamo sjećanja, i da počnemo tražiti činjenice kako bi se uvijerili da imamo najnovija znanja. Treba da
uključimo informativnu poniznost u naše živote. U suprotnom, bićemo zaglavljeni
prodavajući bugi bičeve vlasnicima automobila. Ili praveći mapu koja pokazuje pogrešan broj
planeta.
(Frontal)
